Lomio je Ivan Rakitić još nakon povijesnog srebra u Rusiji. Danima se nagađalo hoće li ili ne nastaviti igrati za Hrvatsku. Tada je premolio i odlučio da još uvijek želi nositi dres koji mu je donio toliko veselja.
“Lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo. Igrati za hrvatsku reprezentaciju oduvijek je za mene bilo nešto posebno. I nema većeg motiva nego odjenuti taj naš dres i staviti ruku na srce kada svira Lijepa naša”, istaknuo je tada.
Nakon srebra u Rusiji još sedam puta oblaćio je dres Vatrenih, kao posljednji njegov nastup pamtit ćemo onaj u remiju 1:1 kod Walesa 13. listopada 2019. godine kada je na poluvremenu ušao kao zamjena za Matea Kovačića.
Na kraju dokapetan reprezentacije dogurao je do 106 nastupa i 15 golova u dresu Vatrenih.
“Oproštaj od hrvatske reprezentacije mi je najteža odluka u karijeri, ali osjetio sam da je ovo trenutak kada moram prelomiti i donijeti tu odluku. Uživao sam u svakoj utakmici koju sam odigrao za svoju domovinu, a nezaboravni trenuci sa Svjetskog prvenstva ostat će mi među omiljenim uspomenama u životu”, ističe Raketa.
A kada se samo sjetimo kako je sve krenulo, Raketa je bio mladi reprezentativac Švicarske, čiji je dres s ponosom nosio. No, srce je uvijek pripadalo Hrvatskoj. Prelomio je u lipnju 2007. kada je odlučio igrati za Vatrene nakon što ga je posjetila delegacija predvođena tadašnjim izbornikom Slavenom Bilićem.
“Prije svega, biti u istoj sobi sa Slavenom… mogao je reći što je htio, ja bih mu odgovorio: “OK, idem s tobom”. Bio je moj heroj. Nije postavljao pred mene pritisak, samo mi je rekao svoje planove i kako želi da budem dio njegove reprezentacije”, otkrio je Raktić prije dvije godine u priči za Players Tribune.
Ocu čiji je san bio da zaigra za Vatrene nije želio odmah reći što je odlučio…
“Nastavljam igrati za Švicarsku”, rekao sam mu, a njegova je reakcija bila:
“Oh… OK, dobro…”
Počeo sam se smijati:
“Ne, ne, igrat ću za Hrvatsku!2
“Suze su mu počele puniti oči i zaplakao je. I kad god dođem igrati za Hrvatsku, često razmišljam o tati i tom trenutku”, opisao je Raketa taj trenutak.
Nije dvojio ni nakon što su njemu i obitelji na kućnu adresu stizale prijetnje smrću, jednostavno je znao da želi igrati za Hrvatsku.
“Nisam izabrao Hrvatsku da bih sjedio na klupi. Došao sam u reprezentaciju igrati”, poručio je Rakea uoči prvih nastupa za Hrvatsku.
Prvi nastup u kockastom dresu imao je 8. rujna 2007. na Maksimiru protiv Estonije kada je u posljednjih 28 minuta u pobjedi 2:0 zamijenio Niku Kranjčara. Već u sljedećem nastupu četiri dana kasnije dočekao je prvijenac, na gostovanju protiv Andore u pobjedi 6:0.
Godinama nas je uveseljavao, kruna je naravno bilo Svjetsko prvenstvo u Rusiji gdje smo se posebno divili njegovoj hladnokrvnosti u raspucavanjima penala kada je mirno pogađao ključne udarce.
Sa 106 nastupa ušao je u odabrano društvo osmorice igrača koji su sveti dres nositi sto ili više puta.
Nema sumnje, nedostajat će Raketa u kockastom dresu. No, nema smisla puno plakati, okrenimo s budućnosti kako nam je i Ivan poručio.
“Uvjeren sam da i dalje imamo sjajnu momčad koju čeka svijetla budućnost. Svojim prijateljima i suigračima u reprezentaciji želim svu sportsku sreću svijeta u narednim izazovima, a u meni će imati najvećeg navijača.”
Mi mu samo možemo reći da nas je učinio neizmjerno ponosnima i zato:
HVALA IVANE; SRETNO DALJE!