Bio je idol mog djetinjstva, kada bih slučajno dao gol mislio sam da sam kao Gerd Müller.
Sportsko novinarstvo mi je omogućilo da ga jednog dana upoznam, već ostarjelog, liječenog od alkohola, opet svježeg za priču. Gledao sam ga s divljenjem, a sam je uzvratio da mu mnogi tvrde ‘kako im je obilježio djetinjstva’…
Još jednom hvala Ivici Oliću, bivšem članu Bayerna koji mi je omogućio taj susret i razgovor.
Gerd Müller je po mnogima najbolji centarfor svih vremena. Legendarni ‘Der Bomber’ karijeru je započeo u Nördlingenu, čiji stadion danas nosi ime njegova najslavnijeg sina, ali svjetsku je slavu stekao u Bayernu, u kojem je igrao od 1964. do 1979. Müller je u fantastičnoj karijeri osvojio sve najvažnije trofeje u nogometu, i na klupskoj i na reprezentativnoj razini: četiri puta prvak Njemačke, triput klupski prvak Europe, po jedan Interkontinentalni kup i Kup kupova, a bio je i prvak Europe i svijeta s njemačkom reprezentacijom.
Sedam puta je bio najbolji strijelac Bundeslige, četiri puta Kupa prvaka, dvaput Zlatna kopačka Europe, dvaput njemački nogometaš godine, Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva 1970., iste godine i Zlatna lopta France Footballa te Zlatna kopačka Eura 1972. godine. Müller je gotovo svu svoju profesionalnu karijeru posvetio Bavarskoj. Svi rekordi Gerda Müllera odnose se na razdoblje kada je igrao za klub u Münchenu ili za njemačku reprezentaciju.
Počeo je vrlo impresivno: u prvoj sezoni u 32 utakmice postigao je 39 golova. Uglavnom zbog toga, Bavaria je te godine izašla u prvoj Bundesligi, dok je tamo zauvijek ostala. Od tada München nikada nije pao u drugu ligu. Müller je također pokazao nevjerojatne rezultate. Godine 1967. postao je najbolji strijelac Bundeslige, postigavši 28 golova, kao i najbolji strijelac Njemačkog kupa, bilježeći u 4 utakmice sa sedam golova. Sedam puta za vrijeme boravka u “Bavarskoj” postao je najbolji strijelac prvenstva, dok je 1972. godine postavio rekord koji nitko nije mogao pobijediti do danas. U 34 utakmice, postigao je 40 golova, a to je bio najbolji rezultat u cijeloj povijesti Bundeslige. Godinu dana ranije uspio je zabiti deset golova u samo sedam utakmica Njemačkog kupa. A od 1972. godine, kada je Bayern dostigao vrhunac, počeo je pokazivati nevjerojatne rezultate na europskim turnirima.
Tri godine zaredom postao je najbolji strijelac Europskog kupa, koji je sada poznat kao Liga prvaka. Godine 1973. postigao je titulu s 12 golova, 1974. – od 8, te 1975. – od 5. U dva od tri slučaja Bayern je postao pobjednik Europskog kupa prvaka.
Nakon što je svoju karijeru završio 1982., Müller nije bio u stanju voditi pun život. Stalno je padao u depresiju, koju je liječio alkoholom. Spasili su ga njegovi bivši kolege u Bavarskoj, koji su ga uvjerili da se podvrgne rehabilitaciji. Godine 1992. dobio je mjesto pomoćnog trenera u Bayernu za mlađe kategorije…. Oporavio se…
Jednom je bivši njemački izbornik Helmut Schön rekao: “Kada sam njega imao u momčadi moja briga je uvijek bila manja. Naime, znao sam da će Gerd zabiti. No, pritom je zanimljivo da niti jedan njegov gol nije bio za eurovizijsku razmjenu. On je trpao otpatke, podmetao noge, njegovi golovi nisu bili lijepi, nisu bili za estetiku, ali svi su bili rezultatski nevjerojatno bitni!”
Uistinu, Müller je bio napadač kojeg ne bi vidjeli cijelu utakmicu, da bi u zadnjih pet minuta postigao dva gola. Uništivši tako suparnika koji je vodio do 85. minute s pogotkom prednosti.
Za razliku od Messija koji je nedavno srušio Müllerov rekord iz 1972. godine kada je postigao 85 golova – njemački je napadač ostvarivao fenomenalne rezultate i s reprezentacijom, a ne samo s klubom. Za razliku od Messija koji je meteorski sjajio u Barceloni, dočim argentinsku reprezentaciju ne može dotegliti do svjetskog naslova. Kao što je to učinio, primjerice, Maradona s deset šepavih Argentinaca 1986. godine na svjetskoj smotri u Meksiku!
Jer, za koga je igrao Gerd Müller taj bi osvajao trofeje. Obavezno! S Bayernom je osvojio četiri prvenstva, četiri kupa i tri naslova europskog prvaka. Ajde, to bi Messi i mogao, što se tiče trofeja, i dostići. Međutim, Gerd Müller je s njemačkom reprezentacijom osvojio i naslov europskog prvaka (1972.) i svjetski naslov (1974.). Tu priča o Müllerovim nevjerojatnim dosezima ne završava. On je bio sedam puta najbolji strijelac njemačkog prvenstva, četiri puta najbolji strijelac Kupa prvaka…
U finalu Svjetskog prvenstva 1974. godine domaća Njemačka se u Münchenu sučelila protiv izvrsne Nizozemske čiji je totalni nogomet bio godinama nesavladiv. Šok za njemačke navijače na Olimpijskom stadionu dogodio se već u prvoj minuti – Johan Cruijff je tek uzeo loptu s centra i driblinzima ušao u njemački kazneni prostor gdje ga je srušio Bertie Vogts. Engleski sudac Taylor bio je hrabar i dosudio je jedanaesterac za gostujuću Nizozemsku. Neeskens je zabio i Nijemci su bili na koljenima. Bujicu psovki na njemačkoj klupi u toj prvoj minuti zamijenio je usklik Helmuta Schöna, njemačkog izbornika: “Samo da se Müller ne ozlijedi, već ćemo mi to anulirati!”
Ostatak priče je legendaran. Müller je doista postigao gol, i to onaj pobjedonosni za naslov svjetskog prvaka, jer je prethodno Breitner izjednačio. No, bio je to i posljednji Müllerov gol za reprezentaciju. Nakon finala i osvajanja svjetskog naslova oprostio se od reprezentacije.
No, nije sve baš glatko išlo u životu tog nevjerojatnog nogometnog strijelca. Nakon karijere, teško podnoseći mirniji život, Gerd Müller se propio, a stanje je postalo toliko ozbiljno da su reagirali i čelnici Bayerna. Upravni odbor kluba je odlučio, nakon što je Gerd Müller pronađen u jarku u besvjesnom stanju – da se ‘klupskoj legendi pošto-poto mora pomoći’. Upućeni tvrde da se u Bayernu najviše za spas Gerda Müllera zalagao njegov bivši suigrač – Franz Beckenbauer. Tako se Müller liječio na klinici od alkohola i trenirao mlađe uzraste Bayernovih nogometaša. Potom je dobio posao pomoćnog trenera druge momčadi, a u radnom odnosu s bavarskim klubom je i danas.
Nakon što je Messi oborio njegov rekord iz 1972. godine Müller je izjavio: “Čestitam Messiju, on je doista zaslužio srušiti moj rekord. Makar, imam jednu digresiju, u moje vrijeme je kud i kamo bilo teže postizati golove”.
Svojedobno je znao često pričati o jednom Hrvatu koji ga je trenirao i otkrio: “Imao sam neviđenu sreću da me na početku seniorske karijere trenira Zlatko Čajkovski!” Müller je to izjavio nakon što je u čuvenom nogometnom magazinu FourFourTwo izabirao momčad najboljih igrača u povijesti prema svojem izboru, a za najboljeg trenera izabrao je pokojnog hrvatskog trenera – Čajkovskog. “Bio je velik šaljivac. On mi je i dao nadimak – Mali debeli Müller”, dodao je Gerd.
Naime, Zlatko Čajkovski je u Bayernu proveo pet godina i bavarski je ponos iz druge uveo u prvu ligu. Uz Müllera je vodio velikane poput Beckenbauera. Uz Bayern je u karijeri vodio Dinamo, Köln, Hannover, Zürich. Čajkovski je umro 1988. godine.
O Mülleru je njegov suigrač, kasnije i spasitelj, Franz Beckenbauer znao reći: “Ti nisi čovjek od velikih riječi, ali zabijao si golove bez puno priče”.
Inače, u vrijeme Müllerove alkoholičarske faze, cijela se njemačka javnost zgrozila i zabrinula kada je čula za njegove probleme. Doslovce svi su željeli pomoći nacionalnoj njemačkoj legendi. Kada se izliječio, Müller je opisao svoje motive opijanja: “Ništa ne raditi, cijeli dan samo sjediti i ne raditi apsolutno ništa, to je bio kraj”.
Nažalost, postao je i predmetom poruge nekih ljudi. A sve je izbilo na površinu u javnosti kada je i na trening u Bayern došao pripit. Tih se dana i njegova supruga željela rastati, a lovile su ga i porezna i financijska policija koje su mu kasnije zbog dugova ovršile dva stana.
“Patio sam, ali bez pomoći prijatelja ne bih se uspio izvući”, priznao je kasnije Müller.
Njegovi prijatelji bili su Uli Hoeness, Franz Beckenbauer i Karl-Heinz Rummenigge. Dugo su ga nagovarali da krene na liječenje i oporavak, našli su mu psihijatra, a uspjeli su i njegovu suprugu odgovoriti od rastave…