Odmah na početku ne želim politizirati isticanjem “KAZNENI” i ” PROTIV” u kontekstu Hrvatske, nego se ovdje radi o korištenju nogometne terminologije koja poznaje “penal”, “jedanaesterac” i “kazneni udarac”. To su u nogometu istoznačnice. Pošto su u nogometu momčadi u izravnom sukobu interesa, kazneni udarac se dosuđuje u KORIST nekoga što je automatski PROTIV onog drugog tima. Zato je ispravno konstatirati da je: “Kazneni udarac dosuđen protiv Hrvatske”. No, je li ta odluka i ispravna? Pokušajmo vidjeti.
Ako je u nogometu sudac zadnji čimbenik koji donosi odluku, onda je ta odluka neizbježno subjektivna, ali ako ta ljudska subjektivnost ima svrhu donošenja pravedne odluke, onda je postojanje subjektivnosti opravdano jer teži ispravnosti. Sudac ima mogućnost PROSUĐIVANJA NAMJERE npr. igranja rukom u šesnaestercu, namjernog napucavanja u ruku unutar KAZNENOG PROSTORA i/li simuliranja prekršaja.
Prva industrijska revolucija počela je izumom parnog stroja krajem 18. stoljeća u Engleskoj. Potom su slijedile tehnološka, digitalna i napokon četvrta industrijska revolucija, koja je donijela eru robota AI (UMJETNE INTELIGENCIJE).
HRVATSKA JE IZGUBILA FINALE U VIRTUALNOJ STVARNOSTI
VAR (Video Assistant Referee) je dio četvrte industrijske revolucije koja bilježenjem podataka u realnom vremenu izravno utječe na nastavak događanja. Iako vrijeme nije moguće zalediti u prostoru, korištenjem ove tehnologije kao da se postiže baš taj efekt. Sudac kod spornih situacija zaustavlja vrijeme utakmice dok realno vrijeme i dalje teče, no ono nema utjecaja na utakmicu koja postaje “virtualna stvarnost”. Nakon toga, sudac odlazi pregledati snimku na VAR-u a zapravo se konzultira, tj. prenosi odluku koja je donešena u računalu programiranim algoritmima. Ti algoritmi nisu u mogućnosti tumačiti stvarnost poput čovjeka ili još preciznije, oni nisu sposobni analizirati ČOVJEKOVU stvarnost jer je vide isključivo kao računalnu simulaciju.
Vratimo se na dio subjektivne procjene situacija koje donosi sudac i uzmimo da im je svrha pošteno suđenje. Pored najbolje namjere (a kamoli tamo gdje je nema), čovjek ipak griješi. Iz toga razloga uvođenje VAR-a u nogomet ima smisla jer pomaže pri odlučivanju suca, ali ISKLJUČIVO ako sudac uz pomoć snimke VAR-a donese svoju odluku u skladu s kontekstom u kojem je npr. igrač igrao rukom. Netko je taj dio zaboravio, pa danas imamo tehnologiju koja nije pomoćni alat pri suđenju nego intrument kojem smo podredili zdrav razum, a ono što je očito potisnuli u stražnji dio glave. Koliko je spomenuti način korištenja ove tehnologije neispravan, govori i podatak da inženjeri u ovom trenutku rade na stvaranju SEMANTIČKOG WEBA – razvoju računalnog jezika koji bi strojevima omogućio shvaćanje dubine ljudske prirode i svega što iz nje proizlazi od subjektivnosti i sarkazma do umjetnosti i namjere.
REPERKUSIJE
Koliko je korištenje VAR-a na neispravan način apokaliptično i destruktivno za unutarnji svijet čovjeka u kojem su doživljaji, uspomene, vrijednosti i sve ono što stroju nije svojstveno, približit ćemo slikom sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku pred 115 00 gledatelja! Igrali su Engleska i Argentina, 22. 6. 1986. pred prepunim stadionom Asteca u Meksiko Cityu. Vrijeme je to prijepora između Argentine i Britanije oko Falklanda – otočja smještenog 300 milja od argentinske obale . Tadašnja premijerka Velike Britanije, Margaret Tatcher, u otocima je vidjela zgodnu diverziju za rastuće nezadovoljstvo u Britaniji glede vođenja politike za njezine vladavine. Izmišljanjem i rješavanjem problema, Tatcher je pridobila opoziciju u Britaniji, ali i nanijela štetu narodu koji je otočje smatrao svojim. Okvir je to odigravanja četvrtfinalnog dvoboja svjetskog prvenstva Argentine i Engleske u kojem je nastupio “mali zeleni” Diego u naponu snage. S dvama pogocima, jednim solo prodorom od centra do crte protivničkog gola i “BOŽJOM RUKOM”, Maradona je donio pobjedu Argentini od 2-1. U knjizi “Mi Mundial, mi verdad” (Moje prvenstvo, moja istina) Maradona je izjavio da je pogotkom želio izraziti počast svim žrtvama rata protiv Engleske u kojem su Argentinci doživjeli težak poraz!
Pokušajmo sada zamisliti “doprinos” VAR-a toj stvarnosti i što bi njegova odluka o poništenju drugog gola značila za povijest nogometa i povijest općenito. Ostali bi uskraćeni za najpravedniju moguću pogrešku, a Maradonu možda ne bi toliko dizali u visine. Argetinci ne bi kroz sport imali kompenzaciju ratne štete, a sigurno bi bili siromašni za nezaboravan povijesni trenutak “Božje ruke” koji se dogodio toga vrućeg ljetnog dana.
FRANCUSKA – HRVATSKA
Tridest i dvije godine nakon toga u finalu Mundiala na stadionu Luzhniki srest će se Francuska i Hrvatska. Kod rezultata 1- 1 lopta pogađa u ruku Ivana Perišića unutar kaznenog prostora. Sudac Pitana nakon “konzultacija” dosuđuje penal za Francusku. Griezmann mirno izvodi udarac i Francuska vodi 2-1, nakon čega više nije bilo snage za povratak. Pitali su se mnogi je li postojala namjera igranja rukom hrvatskog nogometaša? Je li kod takvog ubačaja sa strane čovjek sposoban u milisekundi donijeti odluku o spuštanju ruke niz tijelo da bi zaustavio loptu ili kod skoka uvis ruka prirodno ide niz tijelo, kako bi kod odraza tijelo dobilo na uzgonu? To je zakon biomehanike pokreta koji VAR ne poznaje jer nikada nije skakao! Zdravorazumski čak i natjecateljski je bilo donijeti odluku o izvođenju udarca iz kuta, a ne kaznenog udarca, međutim…
Tko bi bio pobjednik finala, Francuska ili Hrvatska da se finale odigravalo u uvjetima četvrtfinala SP-a 1986., kada VAR nije bio ni u jaj..? Možemo samo pretpostavljati jer znati nećemo nikada. Znamo da rezultat ne bi bio 3-2 za Francusku jer se utakmica ne bi kretala istim uzročno-posljedičnim smjerom. Možda bismo na koncu izgubili s četiri gola razlike, možda bi pobijedili s dva ili otišli u još jedne produžetke, gdje bi nakon ‘vađenja masti’ gledateljima diljem svijeta, izabranici Zlatka Dalića podigli pehar “Zlatne božice”.
Dok jedan od najvećih u tenisu, Švicarac Roger Federer, izražava sumnju u “Hawk eye” tehnologiju, zbog mogućnosti pogreške od 1% riječima da mu neke odluke “još nisu jasne”, nogometu se dogodio propust da odluke tumačenja volje i namjere,donosi slijepac.