MANDŽUKIĆ JE POTREBAN HRVATSKOJ: On je čovjek od akcije, ne od papira

HNS

Nedostaje nam Mario Mandžukić! I u reprezentaciji, i po europskim klubovima, u našoj sportskoj stvarnosti.

Možda netko misli da je njegovo naprasno prekidanje karijere uistinu bilo preuranjeno. Drugi će reći da je otišao na vrijeme.

Kako bilo, njega nema na europskim travnjacima. Sjećamo se kada bi ga gledali sredinom tjedna u Ligi prvaka, kao ovih dana, zabijao je u skupini, četvrtfinalu, polufinalu, finalu, letio je terenom, dolazio na okupljanja reprezentacije najraspoloženiji. Bio je spiritus movens našeg nogometa.

Sada zacijelo negdje uživa u odmoru. Gotovo 20-godišnja ozbiljna karijera, puna dokazivanja, selidbi, uspjeha, zašto ne reći i padova, mora se nekako u mislima ne zaboraviti, nego otpustiti. Nema više stresa, naboja, motiva…

Međutim, Marija Mandžukića očekujemo i dalje u našem, hrvatskom nogometu. Ne znamo gdje, možda niti on ne zna gdje i kako. Ali, sazreti će u njemu odluka, isto kako je i sazrio kao igrač. S vremenom.



“Mandžo” je imao impresivnu karijeru. A počeo je ne od nule, nego ispod zemlje. Nakon početaka u njemačkom Ditzingenu gdje se na trenutak skrasila njegova obitelj zbog ratnih okolnosti u rodnom im Slavonskom Brodu i potom ozbiljnih prvih koraka u Marsoniji gdje je upisao i prve seniorske nastupe, Mario Mandžukić nastavio je karijeru u Zagrebu gdje je zapeo za oko čelnicima zagrebačkog Dinama koji su ga za 1,3 milijuna eura doveli kao zamjenu za Eduarda Da Silvu.

Mandžukić se brzo isplatio Dinamu, sjajna predstava u Amsterdamu protiv Ajaxa donijela je Dinamu Europsku ligu, a Mandžukiću samopouzdanje za uspjeh u modrom dresu. U narednom razdoblju nametnuo se kao prvi napadač maksimirskog kluba u čijem je dresu u sezoni 2008/09. bio prvi strijelac lige. U ljeto 2010. Mandžukić je za sedam milijuna eura preselio u Wolfsburg gdje je nakon odlaska Edina Džeke postao prvi izbor u napadu.

Nakon sjajnih igara za Hrvatsku na Euru 2012., Mandžukića je 26. lipnja 2012. kupio Bayern u kojem se odlično snašao i istisnuo njemačkog reprezentativca Marija Gomeza iz prvog sastava. Već u prvoj sezoni Mandžukić je s Bayernom osvojio trostruku krunu, a u finalu Lige prvaka bio je i strijelac u pobjedi od 2-1 nad Borussijom Dortmund. S izvrsnim igrama nastavio je i naredne sezone pod vodstvom Pepa Guardiole. Igrao je sjajno i za madridski Atletico, postao legenda Juventusa, karijeru završio u Milanu. Gdjegod je bio – obožavali su ga.

Mandžukić je bio član mlađih hrvatskih selekcija, a za A reprezentaciju debitirao je u (nevažnom) kvalifikacijskom porazu u Makedoniji 17. studenoga 2011. Prvijenac je zabio u domaćem porazu od Engleske 2008. godine, a nakon dobrih kvalifikacija za Euro 2012., u Poljskoj i Ukrajini nametnuo se kao jedna od najvećih napadačkih zvijezda te je s tri pogotka podijelio titulu najboljeg strijelca koja je službeno, zbog najviše asistencija, pripala Španjolcu Fernandu Torresu.

S Hrvatskom je osvojio srebro na svjetskoj smotri u Rusiji, bio je među najboljim igračima cijelog prvenstva i nakon toga se oprostio od reprezentacije. Ostavio svoje mjesto mlađima… Otišao je iz nacionalne momčadi u zenitu karijere. No, još je pružao sjajne partije u Juventusu…

I do kada će nam Mandžukić nedostajati? Hoće li se uključiti u rad u hrvatskom nogometu. Možda kao trener, menedžer, skaut. Za štogod se uključi znamo da će taj posao raditi s istim zanosom kao i kako je igrao. Ili će možda biti nogometni dužnosnik. Istina, u to sumnjamo, jer on je čovjek od akcije, ne od papira i ureda.

No, on zna biti i samozatajan, možda se povuče iz javnog života i povuče se u svojevrsnu tajnost kao Alen Bokšić. To ne bismo voljeli, jer rekli smo, eto, da nam nedostaje.

On je jedan od naših najvećih nogometaša ikada, istinska ikona i legenda, čovjek koji nas je golom odveo u finale svjetske smotre. Hrvatski nogomet u budućnosti neće biti isti ako nam on ne bude tu negdje. I neka on to zna. Takvo iskustvo, takav entuzijazam i motiv, a on je upravo oličenje ovih karakteristika – nužni su našem nogometu.

Oh da, zaboravili smo. Mandžukić je u jednoj stvari bio najbolji na svijetu. U predanosti prema svom poslu. Samo se sjetimo tisuće detalja iz njegovih utakmica. Autor ovog teksta sjeća ih se mnogo. A najviše su ga impresionirala Mandžukićeva uklizavanja kod korner crte, kada je pomagao svojoj obrani. A samo petnaestak sekundi kasnije u suparničkom kaznenom prostoru zabio bi pogodak. To su bili impresivni igrački dosezi.

I takav Mandžo, u bilo kojem poslu, treba našem nogometu.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI