LIGA NACIJA JE STUPIDNA IDEJA: No počela je hajka na Dalića, vidjeli smo nepoštivanje publike, navijača, baš svih nas…

Foto: Vlado Kos / CROPIX

I te kako ima dobrih poraza. Onih upozoravajućih, koji te tjeraju na razmišljanja i promjene. Baš kao i situacija u životu. Uostalom, spoznaja, otrežnjenje ili prosvijetljenje jedini je put napretka. Mi kao gledatelji također ovu nesretnu i poražavajuću utakmicu protiv Austrije moramo shvatiti kao znak i simbol nečega čega više nema.

Priznajmo sami sebi, Hrvatska više nije reprezentacija s europskog ili svjetskog vrha. To je pod broj – jedan. A pod broj dva jest činjenica da opet imamo jako dobru prvu momčad, no alternative su joj limitirane. Štono bi rekli oni koji često upotrebljavaju fraze – depacitirani smo i limitirani.

Naravno, hajka na Zlatka Dalića počela je već kod prvog gola Austrije, a nakon utakmice otvorena je i sezona lova. Na čovjeka koji nas je odveo na tri velika natjecanja, bio i u finalu svjetske smotre, sve ga je dobro išlo osim ova stupidna Liga nacija.

Zaista ne moramo ponavljati kako je zaista izvan pameti nakon sezone igrati u desetak dana četiri utakmice. Mnogi će uzvratiti, ta isto je i drugima, pa i Austrijancima. I neka je isto, to ne mijenja na stvari. Nakon dugotrajne sezone izraubane igrače voditi na teren, na utakmice, svaka dva dana jest zločin prema njihovim tijelima. Bez obzira koliko su plaćeni.

Zlatko Dalić nije ni odradio druženje sa svojim nogometašima, a priprema nije ni bilo. Umro mu je otac. I stavljati sad njega u poziciju da se mora braniti zaista je besprizorno. On je u najboljoj namjeri postavio u Gradskom vrtu u Osijeku kombiniranu postavu, s dosta mladih igrača koji bi svaku priliku u nacionalnom dresu morali dočekati objeručke. Zanosno i motivirano. A mi to nismo vidjeli. I  što o njima misliti kada u budućnosti od njih čujemo “kako nisu dobili priliku u reprezentaciji”. A što je ovo bilo? Pa, gdje ćeš veće šanse da se nametneš nego u utakmici pred punim tribinama, u  ipak natjecateljskom dvoboju gdje si dobio  priliku ispred slavnih i moćnih hrvatskih nogometaša.



Naprotiv, vidjeli smo nepoštivanje publike, navijača, izbornika, svih nas. Jer, na koncu je tako ispalo… I kako drugačije nazvati nonšalantnost i „baš me briga„ pristup ovoj utakmici nego bezobrazno nepoštivanje svih.

Da se razumijemo, a i tu smo malo pretjerali. Austrija nije neke bezvezna momčad, kao što je to bila vrsta ove zemlje ne tako davno. Euro je odigrala na sjajnoj razini, to što nisu izbacili kasnije europske prvake Talijane bio je čisti sudački lopovluk. Po sudu autora ovog teksta Austrija je uz Švicarsku bila najugodnije iznenađenje Eura. Prepuna dobrih igrača, kvalitetno vođena, čak je i po kladioničarskim kućama bila favorit u ovoj utakmici.

Očito, i negdje drugdje znaju da je vrijeme nemilosrdne i prejake Hrvatske prošlo. I da je došlo doba kada zaista moramo biti oduševljeni što još ne kiksamo u kvalifikacijama za veliko natjecanje. Još smo dio najrazvijenijeg nogometnog svijeta, ali nismo top klasa.

Što se prije s time pomirimo, tim bolje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI