“Ja moram priznati da sam u njih vjerovala. Opet, da će ovako biti dobre, pa tko je u to mogao vjerovati”; veli Klaudija Klikovac Bubalo, naša legendarna bivša rukometašica koja je za reprezentaciju dala 770 golova. Prvenstvo je pratila s velikim senzibilitetom, pa i taj Šoštarić joj je nekad bio izbornik, a ovim igračima kao članica vodstva RK Lokomotive i danas radi, prati njihov razvoj…
“Šoštarić je bio i moj prvi trener, hahaha”, sretna je Klaudija nakon pobjede protiv Njemačke, nastavlja:
“Posložio ih je kao pravu škvadricu, one ginu jedna za druge, to je predivno gledati. Nije bitan poraz ili pobjeda, bitno je da u utakmici daš sve od sebe. To je tvoj poziv i Šoštarić je to od ovih djevojaka dobio”…
Nakon kraćeg razmišljanja kaže:
“Vjerujem da nitko nije očekivao ovakav rezultat. Djevojke na posljednja velika natjecanja gotovo nitko nije ni ispratio. Sad je takvo stanje zbog korone, ali i prije je bilo malo vjere u njih. Sad su svima pokazale koliko su dobre. Imamo mladu reprezentaciju. To su sve cure od dvadesetak godina, mogu barem pet-šest godina ostati na okupu, a spremne su već i sada za velike stvari. Još kad se vrate sve ozlijeđene. A tek one što nadolaze… Imamo se čemu veseliti u budućnosti ženskog rukometa. Napravile su veliku stvar u našem društvu, svratile su pozornost na sebe. A zaslužile su i prije da se o njima piše i razgovara, sjajne su!”
Klaudija Klikovac-Bubalo precizna je kad govori o događajima na parketu:
“Rukomet se jako mijenja i naše cure su se super prilagodile. One ne dozvoljavaju suparniku da se razmaše. Još jedna stvar koju treba pohvaliti je psihološki aspekt. Čak i kad gubimo, cure ostaju pribrane i nastavljaju igrati onako kako znaju. Ovaj rukomet danas je brzina svijetlosti u odnosu na prije. Treba imati igračice koje mogu odgovoriti u oba smjera, a mi ih imamo. Ono što je Šoštarić donio u ovu postavu jest brzina vraćanja u obranu. Nitko nas više ne može iskontrirati kao što bi prije znao biti slučaj. Podigli smo trčanje na visoki nivo i to se jako dobro vidi. Zato je ovaj polufinale i zaslužen, jer su cure i trener vidjeli što prolazi, a nije bitno samo vidjeti. Nego se i uvježbati, promijeniti navike. Sve su one to napravile. K tome, tolika borbenost, njih je zaista, kao što ste nam rekli, užitak gledati. Zavolite ih dok ih gledate, da!”
O djevojkama koje igraju jedva za hranarinu još dodaje:
“Obične su to djevojke, ali moraju nam biti primjer. Studentice se, uzimaju od slobodnog vremena da bi trenirale, one znaju što žele biti. Međutim, spremne su na puno truda i rada i kad je u pitanju sport i kad je u pitanju studiranje. Svjesne su one da u rukometu nema bogatstva!”