KUKOČEV BLISTAV PUT: Spojio je Europu i Ameriku, sada će dobiti najveće moguće priznanje

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Memorijalna košarkaška Kuća slavnih svečano će u subotu 11. rujna u MassMutual Centru predstaviti klasu 2021. u kojoj je i Hrvat Toni Kukoč.

Našeg proslavljenog košarkaša, vlasnika tri NBA prstena, na svečanosti će pratiti te ga predstaviti Jerry Reinsdorf te najveći od najvećih, Kukijev suigrač iz legendarnih Chicago Bullsa, idol generacija košarkaša širom svijeta Michael Jordan.

Osim Kukoča, klasu 2021. čine Val Ackerman, Rick Adelman, Chris Bosh, Bob Dandridge, Cotton Fitzsimmons, Howard Garfinkel, Yolanda Griffith, Lauren Jackson, Clarence Jenkins, Pearl Moore, Paul Pierce, Bill Russell, Ben Wallace, Chris Webber i Jay Wright.

Kukoč je peti Hrvat u košarkaškoj Kući slavnih. Krešimir Ćosić uvršten je posthumno 1996., baš kao i Dražen Petrović 2002. godine. Pet godina kasnije zbog trenerskih dostignuća u Kuću slavnih ušao je Mirko Novosel, a prije tri godine Kukočev reprezentativni i klupski suigrač Dino Rađa.

https://www.youtube.com/watch?v=wGKnyGXily8&t=108s



Kada se u sportskim i košarkaškim krugovima spomene Toni Kukoč odmah se stvaraju aluzije na njegovu eleganciju, lepršavost, nesebičnost, efikasnost i napose uspješnost. Uspjesi, baš uspjesi, samo puko nabrajanje uspjeha mogu opisati silnu Kukočevu vrijednost u povijest svjetske košarke. Zapravo, za njega se doslovce može reći – gdjegod je igrao osvajao je i trofeje.

Ne, nije pretenciozno reći – Toni Kukoč je jedan od najboljih košarkaša svih vremena. Juniorski prvak svijeta, prvak Europe, prvak Italije, prvak NBA lige, srebrni na Olimpijskim igrama, samo su neki od naslova koje Toni Kukoč ima u svojoj kolekciji. Rođen je 18. rujna 1968. godine u Splitu. Kao dijete okušao se u nekoliko sportova, u tenisu je čak osvojio nekoliko odličja u juniorskim natjecanjima, no kao srednjoškolac počeo se ozbiljno baviti košarkom i nakon završene srednje škole u potpunosti se posvetio tom sportu.

Karijeru je započeo sa 17 godina u splitskoj Jugoplastici s kojom je triput zaredom osvajao naslove europskog prvaka. Nakon Jugoplastike, karijeru je nastavio u Benettonu iz Trevisa gdje je tri puta proglašavan najboljim igračem Europe. K tome, 1990. godine se Kukoč našao na NBA draftu. Chicago Bullsi odabrali su ga u drugom krugu drafta. Svoj debi u NBA ligi imao je 5. studenog 1993. godine protiv Charlotte Hornetsa. Bullsi su pobijedili s ‘pola koša’ razlike, Kukoč je odigrao 21 minutu i zabio pet koševa, a imao je i pet skokova i jednu asistenciju.

Za vrijeme Kukoča u Bullsima, 1993. godine Michael Jordan prestao je igrati košarku, a Kukoč je ulazio u igru kao alternativa Scottie Pippenu. Nakon odlaska Horacea Granta iz momčadi Bullsa, Kukoč postaje standardni član prve petorke u sezoni 1994/1995. U sezoni 1995/1996 na parket se vraća Michael Jordan, a Bullsi su dobili i novog krilnog centra, Dennisa Rodmana, dok se Kukoč ponovno vraća na klupu. No, sljedeće tri sezone briljira kao šesti igrač, prvi koji ulazi s klupe tijekom utakmice. Bullsi osvajaju nova tri naslova prvaka NBA, a Kukoč je cijelo to vrijeme bio treći strijelac momčadi iza Jordana i Pippena.
Zbog načina na koji je loptama posluživao suigrače, američki mediji su Kukoča prozvali ‘The Waiter’ (konobar). Nadalje, 1995. godine osvojio je godišnju NBA nagradu za najboljeg šestog igrača, a četiri godine kasnije bio je prvi strijelac, skakač i asistent Bullsa.

U Bullsima je igrao sve do 2000. godine kada je zamijenjen u Philadelphia 76ers na godinu dana. Nakon toga ponovno je zamijenjen, no ovaj puta u Atlanta Hawkse, odakle je otišao u Milwaukee Buckse gdje je i završio svoju igračku karijeru 2006. godine. Sve ukupno je u 13 godina igranja NBA lige odigrao 846 utakmica.

Kukoč je imao i zanimljivu i plodnu reprezentativnu karijeru. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio FIBA Svjetsko juniorsko prvenstvo (u utakmici protiv SAD, koju su tada predvodili Gary Payton i Larry Johnson, Kukoč je zabio 11 trica iz 12 pokušaja) i treće mjesto na Europskom prvenstvu (1987. godine), FIBA Svjetsko prvenstvo (1990. godine), Europsko prvenstvo (1989 i 1991. godine) te olimpijsku srebrnu medalju u Seoulu (1988. godine). Dok je s Hrvatskom reprezentacijom 1992. godine osvojio srebrnu medalju na olimpijskim igrama u Barceloni (te godine dobio je i Državnu nagradu za sport ‘Franjo Bučar’, kao član hrvatske košarkaške reprezentacije), treće mjesto na Svjetskom prvenstvu (1994. godine) i treće mjesto na Europskom prvenstvu (1995. godine).

Igrao je toliko dobro da su ga novinari u Sjedinjenim Američkim Državama zvali ‘bijeli Magic’, aludirajući na Magica Johnsona, legendu NBA košarke. A imao je već nadimak, još iz Europe, ma još iz Splita – ‘Pink Panther’. Zbog svoje elegancije i sjajnih ideja tijekom igre. Njegove zasluge u probijanju barijera koje su sprečavale europske košarkaše da se dokopaju NBA lige je velika, baš kao i u Dražena Petrovića. Naime, do tada je većina Amerikanaca bila vrlo skeptična prema mogućnostima europskih košarkaških zvijezda i njihovom uključivanju u NBA ligu. Toni Kukoč o tome je znao reći:

“Znali smo da smo dovoljno dobri. Nismo sumnjali jer smo igrali protiv igrača naše generacije, poput Larryja Johnsona, Garyja Paytona ili Alonza Mourninga, na velikim natjecanjima i uvijek smo ih lako pobjeđivali. Oni su dolazili u NBA ligu kao najviši izbori na draftu, postajali all-star igrači, a mi smo ih pobjeđivali. Oni su bili ‘čudo’, ‘najbolji ikada’, a kad smo mi dolazili u NBA ligu postavljala su se pitanja ‘jesmo li dovoljno snažni’, ‘jesmo li dovoljno dobri’, ‘možemo li igrati NBA košarku’ i slično. To me malo smetalo”, priča Kukoč. I nastavlja:

“Donekle sam to i razumio zato što smo bili među prvima koji smo došli u NBA ligu. Oni koji su dolazili prije nas dobivali su minute na kapaljku. Čak i Dražen u Portlandu. Tada sam se pitao zašto bih potrošio dvije godine karijere na grijanje klupe u NBA ligi kad mogu igrati u Europi i dobro zarađivati? U Europi sam tada zarađivao više nego u NBA ligi”, dodao je Kukoč u razgovoru s novinarom Smithom, čovjekom koji je pratio Bullse iz tih slavnih dana devedesetih godina.

“Riskirao sam kasnije, jer sam do tada u Europi sve osvojio. Rekao sam si – Možeš igrati s Michaelom, Scottijem, tim momcima. Možda dobiješ priliku i to osvojiti. Zašto ne probati?”

I bio je toliko uspješan.

Kukoč je profesionalnu igračku karijeru završio u Milwaukee Bucksima 2006. godine. Već šest godina je legitimni kandidat za ulazak u košarkašku Kuću slavnih, tamo gdje od Hrvata već stanuju Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Mirko Novosel, Dino Rađa, a sada napokon i dolazi najveća počast za sve košarkaške legende.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI