Rijeka neće više na europske izlete, u uzvratnoj utakmici na svom terenu odigrala je baš lošu partiju, nije kapitalizirala finih 1-1 iz prve utakmice protiv PAOK-a u Solunu. Nestala je naglo, presušila, korito joj je bilo prazno već nakon prvih nekoliko minuta utakmice… Izgubila je 0-2. Zasluženo.
Kao da je na nogometaše Rijeke djelovao onaj šokantni gol u Solunu u sudačkoj nadoknadi za izjednačenje. Kao pod dojmom tog šoka Rijeka je ušla u utakmicu i brzo počela gubiti vodu. A grčke momčadi, napose kad povedu, su tvrde i grube i ne dozvoljavaju žestokom obranom suparniku da stvoriš prigode. Upravo se i to dogodilo nogometašima Gorana Tomića. Jednostavno se nisu snalazili u situaciji kada su morali stizati rezultat.
I pokušaji koje su imali nisu bili plod organiziranog pritiska, već pojedinačnih pokušaja. I sve je to trajalo dok Grci nisu još jednom poentirali, prekratili tako muke i domaćim nogometašima na terenu i publici na tribinama.
Hrvatski učinak govori puno
Konferencijska liga je najslabije europsko natjecanje, i kvalifikacije im nisu teške kao za Ligu prvaka ili Europsku ligu. I opet, niti jedan naš klub nije prošao kroz filter kvalifikacija, Hajduk, Osijek i Rijeka su redom poispadali u razočaravajućim partijama. I to nešto govori.
Naš je klupski nogomet, pustimo sad reprezentativni, na niskim razinama. Dinamo, bez obzira na razočaranje protiv Sheriffa, ostat će u Europi, skupljati bodove bitne za koeficijent.
No, kako sada stvari stoje Dinamo neće moći pomaknuti hrvatski koeficijent – sam samcat.
Očekivali smo da će od tri naša kluba barem dva izboriti Konferencijsku ligu. Nije niti jedan. Nije dobro! Imamo pravo ovo sve skupa nazvati debaklom.