KAKO JE NESTAO BRUNO PETKOVIĆ? Mamić ga je doveo, a to što mu je Bjelica napravio i dalje je velika enigma

Foto: Igor Soban/PIXSELL

Bruno Petković je priča tjedna, ne po dobrom, ne po zlu. Nego, jednostavno, njegove nas partije tjeraju na razmišljanje.

Igrač, čovjek koji nas je opčinjavao svojim igrama kao da je nestao. Dinamu kronično nedostaje njegovo raspoloženje, a znamo da je Bruno igrač raspoloženja.

To kako sada igra tjera navijače čak i na očaj i bijes. A sve glasnije se čuje teza da je Bruno Petković dobro igrao samo pod Nenadom Bjelicom?


Je li to istina? Ako i nije, nije daleko od istine. Filozofiramo li? Doista je čudno kako je Petković nestao, izostavljen je i s reprezentativnog popisa na koji je tako naglo uletio i sve nas oduševio. Sad je to druga priča, ovaj igrač se traži, a od njega se očekuje mnogo. A dobiva realno malo. S obzirom na mogućnosti.

Sjećamo se riječi u jednom od brojnih razgovora s Nenadom Bjelicom dok je bio u Dinamu…



“Moram biti iskren, Petković je došao u Dinamo isključivo na inzistiranje Zdravka Mamića. Zdravko se jako zauzeo za njega, ja sam sve samo potvrdio… Kupili smo ga od Bologne 1909 s kojom je bio na pripremama, došao je tvrd kao drvo, nepokretan, usporen, valjda su ga ubili od trčanja, teretane, svega i svačega. Trebalo je dosta vremena da ga dovedemo u optimalno stanje. On igra na visokom nivou od one utakmice protiv Anderlechta, kada sam rekao prvi puta da će takvom igrom doći do reprezentacije. Tada su me neki ismijavali zbog toga. No, ja ga gledam svaki dan na treningu, bio sam uvjeren da od njega možemo stvoriti ovo što je danas.”

I Bjelica je čak djelovao naporno tih dana u Dinamu, kada je po medijima inzistirao da se Petkovića pošto-poto uvrsti u reprezentaciju. Dalić ga je na koncu poslušao.

Oduševljenje je bilo obostrano, ma trostrano, i samog Brune i izbornika i navijača. Petković je gledan kroz lupu kao budući centarfor reprezentacije. I nije da mu Dalić nije davao prilike, pa i na Euru. Nije eksplodirao kao u Dinamu za vrijeme Bjelice. Što jest – jest.
Kada se u Dinamu pojavio kod Bjelice odmah je postao meta usporedbi, pa čak i sa Zlatanom Ibrahimovićem ili Ivicom Osimom. A samo par mjeseci prije svi smo mislili kako Dinamov trener samoreklamerski nudi Petkovića u reprezentaciju.

“Petković je sigurno buduća devetka reprezentacije. Pitanje je vremena kad će to postati”, rekao je Bjelica. “Igra konstantno dobro. Vrlo je inteligentan, dobro čita igru, na pravom je mjestu u pravo vrijeme, ima kratak i dugi pas. Igra po mom guštu. Perfektan je!”

I da, Petković je došao do reprezentacije i prije godinu i pol dana potpisao novi ugovor za Dinamo u koji je došao posve slučajno. Potpisao je novi ugovor s ‘Modrima’ koji ga veže do 2024. godine. Petković je imao sad već bivši ugovor s Dinamom do ljeta 2023. godine, ali klub iz Maksimirske 128 želio ga je produljiti za još godinu dana. Naime, Petković je u novome ugovoru dobio puno bolje financijske uvjete nego prije. Kada je dolazio u Dinamo, dobio je skromne uvjete jer je došao oživiti karijeru. Pod palicom Nenada Bjelice u potpunosti je eksplodirao te je dogurao do reprezentacije pa je Dinamo odlučio povisiti mu plaću.

Petković po tom novom ugovoru zarađuje 550.000 eura godišnje. Do tada je zarađivao nešto više od 200.000 eura. Plaćeniji od Petkovića u Dinamu su bili samo Kevin Theophile-Catherine i Mario Gavranović koji su godišnje zarađivali oko 800.000 eura, kasnije i Dani Olmo s nešto većom svotom.

I sve je izgledalo idealno, Bruno Petković odigrao je sjajne utakmice za reprezentaciju, impresionirao lakoćom driblinga, otkrivanja, sprintevima, odgovornošću. Po već spomenutim usporedbama, neke starije je podsjetio na Ivicu Osima, one mlađe na Zlatana Ibrahimovića, njegova korpulentna pojava s izvrsnim fizičkim karakteristikama i spretnošću izgledala je kao nešto jedinstveno u suvremenom nogometu.

No, kao i svi igrači s problemom raspoloženja, ili s ovisnošću o svom raspoloženju, Petković je počeo nestajati. Baš kako se i dugo tražio tijekom svoje karijere, u Dinamo je došao nakon cijele epizode proba i pokušaja, nakon neuspjelih angažmana u Dinamu, Lokomotivi, Zagrebu, HAŠK-u i Hrvatskom dragovoljcu, preselio se u Italiju i tamo nastupao u dresovima Catanije, Varesea, Reggiane, Virtusa, Trapanija, Hellas Verone i Bologne… Pa je prije nešto manje od tri godine stigao u Dinamo. Petković je još kao junior otišao u Italiju i u svojoj ne tako dugoj karijeri obavio je nevjerojatnih 18 transfera. Mnogi od njih bili su posudbe, ali računaju se kao transferi.

K tome, U Dinamo je stigao kao pričuva pričuve napadača koji je u klubu bilo napretek. Ponudio ga je Dinamu njegov menadžer Ivan Cvjetković-Tarzan. S riječima: “Samo ga probajte, nećete zažaliti!”

I nisu. Možda žale neki tek danas, prisjećajući se Petkovića pod Bjelicom u Dinamu…
Pročitajte Bjeličine riječi o Petkoviću:

“Petković je hakler, on ne igra nego se igra nogometa. Ima i manu a to je da je premalo sebičan za napadača. Ja ga tjeram u šesnaesterac, tamo je najopasniji, ali njega lopta vuče, pa se previše izvlači na bokove. Za moj ukus Bruno treba biti sebičniji, on je odličan realizator ali voli dodati suigraču, podvaliti loptu, a postoje situacije kada bi trebao sam poentirati…”

Opet, ostala je enigma zašto se tako dobar igrač nije snašao u Italiji, Petković smatra da je djelimice i sam kriv, ali bilo je tu i spleta okolnosti:

“Iskreno, igrao sam u defenzivnim momčadima koje se brane u 80 posto utakmice, koje ne igraju napadački ili ne stvaraju puno prigoda. No, za sve sam najveći krivac ja, morao sam i mogao u Italiji ostaviti veći trag, dati puno više”, iskren je bio Petković davno pred vašim reporterom.

Svoju atraktivnost (kad je raspoložen, op. p.) je objašnjavao:

“Osim što, eto, znam biti atraktivan, treba uvijek biti i efikasan udarac. Atraktivnost bez efikasnosti ne donosi ništa. Devetka sam, ali ne ona klasična, nisam od onih koji će samo stajati u 16 metara i čekati potvrdu pogotka. Volim se spustiti i doći po loptu, jako volim i želim razigravati suigrače, stvarno želim sudjelovati u igri. Definitivno moram poraditi na tome da stignem uvijek u kazneni prostor i budem blizu golu, to će mi poboljšati statistiku i bit ću korisniji.”

Eh da je Dinamu danas ondašnji Petković. Kada se sprdao s Talijanima, prije dvoboja protiv Atalante, koju je riješio Oršić s tri gola, ali uz sjajnu pomoć naročitog Petkovića.

Na konferenciji za novinare tada je Petković Talijanima prijetio, a Bjelica mu dobacio:
“Bolje pričaš talijanski nego hrvatski!”

“Sutra ćete vidjeti novog Petkovića. Ono što je u prošlosti neka ostane u prošlosti. Međutim, velika je razlika kada ti trener, svi u klubu i navijači daju maksimalnu podršku. Ne tražim alibi i isprike, ali to je prošlost”, kazao je tada Petković. I mi ga iznova želimo takvog. Čekamo taj – sutra!

Eh sad, je li popuštanje forme kod Petkovića uvjetovano promjenom trenera ili samo njegovom neusredotočenošću, pitamo se i dalje. Ali, činjenica jest, kod Bjelice, ili pod Bjelicom, je igrao najbolje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI