KAD JE UZEO ČLANSKU ISKAZNICU, NEKIMA SE ZAMJERIO! Legendarni trener radio čuda s hrvatskom rukometnom reprezentacijom, osvajao medalje kao na traci

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

U Hrvatskoj nije bilo lako biti Lino Červar. Ne samo zbog svog imena i prezime i životnog puta, već ponajprije zbog dužnosti koju je često obavljao. On je bio izbornik rukometne hrvatske reprezentacije koja nas je, najčešće pod njegovim vodstvom, navikla na velike rezultate i visoke standarde.

Kao takva, omiljena i slavljena, od nje, od te reprezentacije se uvijek očekivao europski i svjetski vrh. Napose ako je već vodi Lino Červar.

Bez obzira na to što ni mi, navijači rukometne nacionalne vrste, pa ni svi drugi, nemamo pravo biti tako isključivi. I uvijek očekivati medalju, unatoč svih činjenica i spleta okolnosti koje nam ne idu u prilog, piše Dnevno.hr.

Červar donio medalje

Toliko su nas rukometaši razmazili da se kao neuspjeh uzima ako reprezentacija osvoji srebrnu ili brončanu medalju, sve je neuspjeh osim prvog mjesta. Koliko nečuveno toliko i točno.



Što je zapravo Hrvatska u rukometu? Dobro to zna Červar i zato zna biti povrijeđen zbog istupa novinara…

Najveća postignuća Line Červara vežu se za hrvatsku rukometnu reprezentaciju koju je u prvom navratu vodio osam godina (2002-2010). Reprezentacija je u tom vremenu ostvarila velike uspjehe i primila je brojne medalje, bila i svjetski i olimpijski prvak, 2003. i 2004. godine.

Neosporno, rukomet je od osamostaljenja Hrvatske uvjerljivo naš najuspješniji momčadski sport. Suvremena, preteča ove današnje hrvatske reprezentacije je osnovana 1991. godine, nedugo nakon što je Hrvatska 1990. proglasila razdruženje od Jugoslavije, a 1992. godine službeno je postala članicom Međunarodne rukometne federacije (IHF-a) i Europske rukometne federacije (EHF-a).

Svoje prve međunarodne natjecateljske utakmice reprezentacija Hrvatske odigrala je u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1994. godine, koje je ujedno označilo i naš, prvi nastup na nekom velikom rukometnom natjecanju.

Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim rukometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo Olimpijske igre 2000. godine. Najveći uspjesi rukometne reprezentacije Hrvatske su dva olimpijska zlata, olimpijska bronca, svjetsko zlato, tri svjetska srebra, svjetska bronca, tri europska srebra i tri europske bronce.

Neizostavan dio ove priče je baš Lino Červar. U svojoj trenerskoj karijeri osvojio je brojne medalje te će tako zauvijek ostati velika ličnost koja je obilježila hrvatski sport.

Rodio se u Delićima pored Vrsara 22. rujna 1950. godine. Obitelj Červar je od njegove pete godine živjela u Umagu u Starom gradu. Živjeli su skromno i siromašno u kvartu poznatom po gradskoj sirotinji. Djetinjstvo mu je bilo izrazito teško, a odrastao je na ulici na kojoj se sam borio za svoj opstanak. Prisjeća se kako do pete godine nije znao govoriti, a progovorio je od straha kada se jednom prilikom izgubio u vinogradu. Kada je imao 12 godina umrla mu je majka od leukemije. Otac mu je bio metalostrugar koji je odrastao bez roditelja, a odgojili su ga teta i tetak.

Nakon što je diplomirao na Učiteljskoj akademiji u Puli, Červar je kratko radio kao profesor hrvatskog jezika, ali u tom poslu se nije pronašao. Deset je godina radio kao urednik Arenaturista.

Trenersku rukometnu karijeru počeo je u Rukometnom klubu Triko iz Novigrada 1974. godine.

Nakon što je od 1974. godine vodio Triko Novigrad, 1980. godine počeo je voditi Istraturist iz Umaga. Spomenutu momčad je uveo iz pete u prvu jugoslavensku ligu. 1991. godine postao je trener austrijskom ASKÖ SVVW Klagenfurtu da bi od 1994. godine vodio reprezentaciju Italije sve do 2000. godine. Tada je bio i direktor talijanskih rukometnih selekcija. Za vrijeme boravka u Italiji, objavio je i knjigu “Moje viđenje rukometa”. Knjiga je izašla 1998. godine.

Od 2000. godine bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. godine je imenovan izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je paralelno vodio i talijanski RK Papilon Conversano. Od 2004. godine je ponovno u Croatia Osiguranje Zagreb a 29. srpnja 2010. godine odlučio se povući s mjesta hrvatskog izbornika. Nedugo nakon toga postao je trener Metalurga iz Skoplja, kojega je uspješno vodio u prvenstvu Makedonije, regionalnoj SEHA ligi i u rukometnoj ligi prvaka.

U travnju 2017. godine vratio se na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio samo mjesto na Europskom prvenstvu 2018. godine te izborio Svjetsko prvenstvo 2019. godine.

U jeku svojih sportskih uspjeha upleo se u politiku koja mu je donijela više štete nego koristi. Krajem devedesetih godina postao je član HDZ-a, a 2003. godine ušao je u Hrvatski sabor. U razdoblju od 2003. do 2007. godine bio je zastupnik u petom sazivu Hrvatskog sabora. Pošto je u to vrijeme bio medijski eksponiran zbog velikih rukometnih rezultata, tadašnji premijer Ivo Sanader ga je imenovao čelnikom podružnice u Istri. Ljudima se to baš nije dopalo, neki ga i danas gledaju kroz tu prizmu.

Na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine Hrvatska rukometna reprezentacija je osvojila zlato. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine vodeći Hrvatsku rukometnu reprezentaciju, momčad je ponovo osvojila zlato. Na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. godine te u Hrvatskoj 2009. godine, osvojili su srebro. Na Europskom prvenstvu u Norveškoj 2008. godine te u Austriji 2010. godine, reprezentacija pod vodstvom izbornika Červara osvojila je srebrne medalje. Savršen je to opus. Istina, bio je kud i kamo mlađi… I tada je bi kritiziran, nevjerojatno!

Nećemo, naime, pričati kakav je naš rukomet, nego kakav je naš odnos prema rukometu. Ukratko bi ovaj autor rekao, a složio bi se i Lino Červar, bahat, bezobrazan, podao i lažan. Sve je to na svojoj koži, psihi i medijskom tretmanu osjetio i osjeća Lino Červar.

Na koncu konca, ipak se moramo zapitati kakva je perspektiva našeg reprezentativnog rukometa. Perspektiva ili sudbina, ma svejedno jest?

Jer, neminovno se postavlja pitanje, a Hrvatska je skoro tridesetak godina u vrhu svjetskog reprezentativnog rukometa, koliko će naša uistinu siromašna baza još uspjeti podizati mlade igrače koji će pripadati svjetskom vrhu. I to u dovoljnom broju, zar ne?

Zato volimo njegove riječi, koje nam je govorio:

„Obitelj i rukomet. Za ništa drugo ne znam. Čitao sam da je redatelj Rajko Grlić jednom rekao: ‘Čovjek treba opravdati svoje postojanje i na kraju puta ostaviti jedan svoj kamenčić. Ne velik, ali dovoljno da se zna da si bio ovdje.’ Valjda će i moja djeca jednog dana reći: ‘Evo, tu je bio naš tata’.

Zato kad pričamo o Červaru i našem rukometu moramo spretno baratati podacima. Hrvatska rukometna reprezentacija je najslavnija momčad u povijesti rukometnog olimpizma. Hrvatska je već više od 20 godina godina uzastopno među pet najboljih rukometnih reprezentacija na svijetu, te je najtrofejnija reprezentacija u povijesti hrvatskog sporta.

Sam Červar je ipak bio najveći i najuspješniji izbornik. S Červarom na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine hrvatska rukometna reprezentacija je osvojila zlato. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine Červar je vodeći hrvatsku vrstu ponovo osvojio zlato. Na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. godine te u Hrvatskoj 2009. godine, osvojilo se s Červarom srebro. Na Europskom prvenstvu u Norveškoj 2008. godine te u Austriji 2010. godine, reprezentacija pod vodstvom izbornika Červara osvojila je srebrne medalje.

Zahvaljujući uzastopnim uspjesima i atraktivnoj igri, hrvatski rukometaši su jedini sportaši u Hrvatskoj koji su se uspjeli po popularnosti približiti hrvatskim nogometašima. S kakvom bazom i ligom. Sramnom bazom i sramnom ligom, nažalost.

Zbog toga se rukomet često smatra neslužbenim nacionalnim sportom u Hrvatskoj.

Primjerice, susreti rukometnih, ali i nogometnih reprezentacija Francuske i Hrvatske od devedesetih godina do danas se smatraju najvećim derbijima u svijetu i rukometa i nogometa, te se drže rukometnim i nogometnim klasicima te predstavljaju jedno od najvećih sportskih suparništava u svijetu. Uglavnom, rukomet nam je još takav ponos kao da imamo svemirski program ispred Amerikanaca, Rusa i Kineza.

A svaki, baš svaki izbornik podvrgnut je takvim kontrolama znanja, kritikama i uvredama kao da je noćni pljačkaš domova tih istih kritičara. Pa je tako bilo i s Linom Červarom. I tako je od prvog dana, prvog sata, svaki čovjek koji bi trenirao hrvatsku rukometnu reprezentaciju sa suzama bi odlazio iz nje. Pa, čak i kad bi bio naročito uspješan, evo recimo osvojio tamo neko olimpijsko zlato.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI