Ima tome točno godinu dana, Josip Juranović, tada ponajbolji nogometaš Hajduka i povremeni hrvatski reprezentativac, napustio je Poljud i karijeru nastavio u varšavskoj Legiji.
Koju je nedavno u kvalifikacijama za Ligu prvaka izbacio naš Dinamo. Juranović je brzo postao stožerni igrač Legije.
Od ovog transfera Hajduk je zaradio samo 400.000 eura i deset posto od prvog idućeg transfera…
Juranović je u Hajduk došao 2016. godine iz Dubrave, a Legia mu je bila tek treći klub u karijeri. Za Hajduk je odigrao čak 165 utakmica, a postao je i kapetan momčadi.
Sad, samo godinu kasnije Juranović je svoju cijenu povećao skoro osam puta. Kupio ga je Celtic za tri milijuna eura, a sukladno ugovoru i Hajduku će ići deset posto od te svote. Pa se, razumno, postavlja pitanje zašto ga je Hajduk uopće prodao za tako sitan novac.
I inače, Hajdukovi izlazni transferi nisu visoki kao Dinamo koji cijenu svojih igrača uporno bilda kroz dobre nastupe u europskim natjecanjima, što Hajduku silno nedostaje kada uđu u pregovorima s inozemnim kupcima. Opet, Juranović je otišao za presitan novac i to je neprijeporna činjenica. Jednostavno su mu nedostajali europski nastupi, izlog!
Pogledamo li desetak najunosnijih Hajdukovih transfera sve će biti jasno. Primjerice, Andrija Balić i Lovre Kalinić su prodani za tri milijuna eura, Udineseu i Gentu, Toma Bašić prema Bordeauxu išao je za 3,5 milijuna eura, Ante Vukušić je donio od Pescare 3,7 milijuna, a Ivan Strinić od Dnipra čistih četiri milijuna.
Idemo dalje, Portsmouth je Hajduku za Niku Kranjčara platio pet milijuna eura, a za 5.3 milijuna eura odštete Palaversa je potpisao za Manchester City. Dobar je bio transfer Nikole Kalinića za Blackburn, čistih sedam milijuna eura. I rekordni Hajdukov transfer je onaj Nikole Vlašića, Everton je za njega klubu platio 10,8 milijuna eura.
Sada se u Hajduku svesrdno nadaju da bi mladi Stipe Biuk mogao nadmašiti taj rekord, a neki dan je Hajdukov predsjednik, kada se čulo da se City zanima za tog igrača, opalio cijenu od – 21 milijun eura. Sve to treba shvatiti kao jednu vrstu pregovora i davljenje cijene. Hajduku bi taj izlazni transfer Biuka sjajno došao, iako logika govori da bi Biuku bilo najbolje da sazre u Hajduku, da si još poveća cijenu i da na kraju svi budu debelo zadovoljni.
Uspoređujući to s mizernim izlaznim transferom Juranovića u Legiju moramo se čuditi. Juranović je postao reprezentativac, još uvijek napreduje, a odlazak u Celtic za ovog nekad najboljeg amaterskog nogometaša svijeta impresivan je uspjeh.
Juranović je u Hajduk stigao 2016. godine, iz tadašnje trećeligaške Dubrave. Odmah je osvojio navijače borbenošću, bio je predstavljen kako sjajan polivalentan igrač koji najbolje igra na poziciji zadnjeg veznog. A u Hajduku je postao izvrstan lijevi branič, na tom mjestu je dogurao i do reprezentacije.
Za Juranovića je javnost prvi put čula kada je u natjecanju mladih nogometnih amatera iz cijele Hrvatske, u organizaciji Nikea, bio proglašen najboljim, te i nagrađen sedmodnevnim boravkom u kampu u Londonu. Nitko tada nije slutio da će se ovaj mladi amaterski nogometaš ubrzo skrasiti u splitskom Hajduku.
Juranović je u svojoj zadnjoj sezoni u Dubravi proglašen i najboljim igračem Treće hrvatske nogometne lige Zapad. I s Hajdukom je, na inzistiranje direktora Gorana Vučevića, potpisao troipolgodišnji ugovor. Nakratko se zadržao u drugoj momčadi Hajduka i vrlo brzo se dokopao prve momčadi. Svestran, igrajući na pozicijama i lijevog i desnog braniča, te zadnjeg veznog, uporan do iznemoglosti i s naglašenim tehničkim kvalitetama, Juranović je postao čovjek od najvećeg povjerenje današnjeg trenera Hajduka, Damira Burića-Šolte.
“Kada su mi rekli da se Hajduk zanima za mene, nisam vjerovao. No, došao je i dan kada sam osvanuo u Splitu, potpisao ugovor. Odmah sam osjetio pritisak, ne samo tijekom treninga i svakodnevnog života, već i na utakmici. Debitirao sam u dvoboju protiv Rijeke pred više od 30 tisuća ljudi, a u Dubravi sam igrao pred njih tristotinjak. U prvih nekoliko minuta nisam znao niti gdje se nalazim, niti tko sam… No, brzo sam se sabrao, jer igra vas ponese i sve je bilo u redu”, pričao je Juranović tada.
Njegova su razmišljanja zaista zanimljiva… I danas kaže:
“Prvo, u Dubravi se izvrsno radi, u tom klubu ima puno odličnih igrača. Ja sam odrastao u Dubravi, u tom klubu sam igrao 12 godina, prošao sam sve selekcije prije nego sam došao u Hajduk. Dubrava je prekrasna sredina, zdrava, gdje se pomno radi s mladim igračima. Dubrava je napravila i iskorak prema Drugoj ligi. Nadalje, zacijelo se i u ostalim trećeligaškim klubovima radi, zapravo natjecanje u Trećoj ligi, mora biti baza za stvaranje igrača. Jer, igraču je najbitnije da igra, da nastupa redovito, a to je u tom natjecanju omogućeno mladim igračima. To je i mene spasilo”, veli skori nogometaš Celtica.
Zanimljivo je bilo da se Juranoviću iz Hajduka i nije išlo pretjerano u inozemstvo:
“Želio sam u Hajduku odraditi ugovor, napredovati, osvajati trofeje. Imao sam samo 20 godina, htio sam ostaviti trag u Hajduku. Danas-sutra i u reprezentaciji. Tek kada osjetim da sam na razini da igram u nekoj od jakih europskih liga, otisnut ću se van! Nema smisla žuriti, iskreno da vam kažem, želim i ja sazreti”.
Slovio je kao polivalentan igrač, a na desnom beku osvanuo je pukom slučajnošću:
“Na utakmici protiv Libereca na Poljudu, trener Burić me pred kraj prvog poluvremena digao s klupe i pitao, mogu li odigrati beka. Ja sam odgovorio da mogu. I od tada sam lijevi bek, sad i desni, a inače sam najčešće tijekom karijere igrao zadnjeg i prednjeg veznog. Sada se tako osjećam da sam za svaki klub mogu stati i na gol”, njegove su riječi.
I što drugo zaključiti, kad vidimo njegov konstantni napredak nego; Hajduk ga je zaista slabo unovčio. A igrač je koji vrijedi. I svakim danom vrijedi sve više. Hajduk ga je otprilike unovčio za cijenu većine onih stranaca koje je skuplje platio nego prodao. To je jednostavno – loša procjena.