”Sve smo iznenanadili, praktički šokirali”, govori nam bivši hrvatski nogometni izbornik, sad indijski, nakon što je sa svojom momčadi odigrao 0-0 u Dohi protiv velikog favorita, reprezentacije Katara.
”Presretan sam da se konačno osjeti napredak u igri momčadi koju sam slagao od nule. Vidim da indijske novine čak stavljaju naš grandiozan rezultat na prve stranice, to se nije dogodilo u Indiji zadnjih 150 godina, oni su ludi za kriketom, a u nogometu tek traže afirmaciju i potvrdu. Ovaj rezultat velika je nagrada za naš trud i rad u dva ciklusa priprema po 15 dana” govori nam Igor Štimac.
Usput i žali…
“Sad nam je tek žao što smo olako, zbog naših gluposti, dopustili da nam Oman preokrene praktički već dobivenu utakmicu. Bila je to naša rapsodija i umjesto da vodimo s nekoliko golova prednosti mi smo nesretno izgubili 2-11.”
Igor Štimac osim treniranja u Indiji ima i drugih, nećemo reći obaveza, nego poslova:
”U stalnom sam kontaktu s našim Savezom i dogovoren je posjet delegacije indijskoga saveza HNS-u, na kojoj bi se trebala dogovoriti suradnja u obliku odlazaka naših trenera u Indiju, možda i dolazaka indijskih nogometaša k nama. Svi moji reprezentativci igraju u indijskoj ligi, a vjerujte, među njima ima nekolicina mladih nogometaša koji bi po kvaliteti sigurno imali mjesta u našim prvoligaškim klubovima. Indijski nogometaši su vrijedni, talentirani i brzo uče, posve su posvećeni nogometu. Indija je sjajna zemlja u svim aspektima, zašto ne bi bila i u nogometu. To je moja egida u novom poslu”, kaže nam Igor Štimac.
Objasnio nam je i Štimac kako je došao uopće do Indije:
“Neću se skrivati, prilično sam povezan s Hrvatskim nogometnim savezom. Ja sam predsjedniku Davoru Šukeru rekao da bi moglo biti zanimljivo prijaviti se za izbornika indijske reprezentacije, kada smo vidjeli natječaj. Znam da su se kandidirali i neki mnogo poznatiji treneri, poput Svena Gorana Ericssona. No ja ni časa nisam oklijevao, otputovao sam u Indiju, došao do Saveza. Nemalo sam se iznenadio kad sam shvatio da sam jedini došao na razgovor, svi su se drugi obraćali čelništvu tog saveza preko Skypea. To nije moj način komuniciranja, neću reći da je to prevagnulo, ali ljudima se svidjelo. Naravno, došao sam i pripremljen.”
Zanima nas što ste im rekli.
“Počeo sam s Hrvatskom, mi ni sami ne shvaćamo da smo čudo. Sa samo 4,3 milijuna stanovnika Hrvatska je najmanja zemlja koja je od Urugvaja stigla do finala Svjetskog prvenstva. Indija, nasuprot tome, ima 1,3 milijarde ljudi. Kako postići ravnotežu? Teško je pronaći sličnosti. Postoje različite kulture, geni, vremenske i druge okolnosti. Svaka je zemlja različita, i to je ono što nas dijeli. Ali ono što nas zbližava naša je ljubav prema nogometu. S punim poštovanjem, kriket je divan sport, ali to je igra koja se igra u samo nekoliko zemalja. Kriket ne može pomaknuti svijet, nogomet može. Moramo pronaći način da se natječemo na Svjetskom prvenstvu. Ali, najprije moramo stabilizirati naše snage u Aziji, tu se pokazati kao autoritet i danas-sutra krenuti u juriš na svjetsku smotru.”