Znali smo da je Ćiro Blažević bolestan, povjerio nam se i zamolio da ne izlazimo s time u javnost.
Uostalom, družimo se godinama, desetljećima. Toliko nas je zadužio, naš je i komentator, trener svih trenera.
I najveća reklama za nogomet otkad je nogometa. Kako je to slikovito rekao njegov kolega iz Sarajeva, Ivica Osim.
Bori se naš Ćiro protiv opake, zloćudne bolesti. Sa svojim nadnaravno vedrim duhom. Naravno, da ga primi i depresija i zlovolja, teške su to stvari. Od kojih u našim, na koncu konca, veličanstvenim životima ne možemo pobjeći.
I kada se u trenutku razmišljanja povjerio slovenskim kolegama koji su tu vijest ispalili kao iz topa nazvali smo ga. Uvijek se on javi. Da se ne javi ne bi to bio Ćiro, naš Ćiro. Bolje je volje. Crne misli mu dođu, pa prođu…
“Borim se, znaš da se borim, sine moj. Kakav bi ja to bio čovjek da se ne bi borio, a sve kraj sebe sam u životu tražio da se bore. Istina je nemilosrdna, ja sam čovjek u poznim godinama. Od toga ne mogu i neću pobjeći. Jedan dan uvijek dođe kraj, tu sam ja da ga prolongiram”, tako drago govori. Još on nas oraspoloži, odagna nam strah…
Kako je ovu turobnu vijest dosad znalo malo ljudi, a sad kad je izašla van dolazi mu na tisuće poruka, poziva, podrška je velika, iz svih krajeva svijeta. Ljudi s nevjericom primaju informacije o Ćirinom pogoršanom zdravlju.
“Na terapijama sam, nije lako, ali moglo bi ispasti možda i dobro. No, moram biti svjestan da sam čovjek koji je svoje proživio. Bilo je divno, a sreću koju osjećam od brige ljudi za mene, to ti se ne da opisati. Nisam uzalud živio. I moram biti hrabar. Cijeli život moraš biti hrabar”, govori.
Ćiro Blažević bori se s bolešću koja ga je zahvatila još 2004. godine, tijekom EP u Portugalu, kada je kao komentator pratio našu reprezentaciju na europskoj smotri u Portugalu. Izbornik je bio tada Otto Barić. Isto se isprve povjerio malom broju ljudi, pa se sve doznalo, cijela nacija pratila je njegovo liječenje, uspio je, liječenje u Austriji bilo je pravovremeno i dobro.
Svakodnevni sudionik naših minuta, jer medije voli, kao što mediji vole njega, Ćiro Blažević postao je neizostavni dio naših života. I uljepšavao nam ih je. I sada nam je zebnja kako će i što će. A znamo da će dati sve od sebe. On drugačije niti ne zna.
Kolika je njegova snaga, volja i optimizam svjedočili smo i ovih dana. Uredno se čujemo, komentiramo utakmice, pričamo o životu. Niti ne spominje bolest.
Da, došlo mu je odjednom, pa je rekao to što je rekao. Bolestan sam, strah me, volim vas. Voli Ćiro sve nas, i one koji su mu činili i dobro i zlo. Takav je. Uz njega smo u ovim trenucima tjeskobe i borbe.
Ćiro, uz tebe smo. Kao što si ti uvijek bio naš!