Nikola Moro od danas je novi igrač moskovskog Dinama. Nakon više od desetljeća koliko je proveo noseći dres GNK Dinamo, veznjak je okrenuo novu stranicu životnog poglavlja spreman da se suoči s izazovima koje nosi ruska nogometna liga. S Nikolom smo razgovarali odmah po potpisu ugovora s novim klubom.
– Osjećam se čudno. Osjećaji su pomiješani. S jedne strane sam presretan jer odlazim u velik klub i jedva čekam nove izazove. S druge strane, odlazim iz kluba u kojem sam proveo 11 godina. Iz grada u kojem sam živio pola života i sigurno mi nije lako bilo proći kroz ulaz Maksimira i zatvoriti vrata Zagreba. No, to je život profesionalaca.
Moskovski Dinamo dugo je pratio Nikolu. Kontakti su postali intenzivni tijekom kratke pauze koje su igrači imali između sezona.
– Bio sam na odmoru kada je stigao upit iz Moskve. Uzeo sam si nekoliko dana da razmislim i onda shvatio kako je to dobar izbor za mene. Privukla me njihova velika želja da me dovedu, dobra i razvojna liga te klub koji ne krije svoju ambiciju i ima velike ciljeve.
Nikola je u Zagreb došao iz Solina kao dijete. Neko vrijeme proveo je u Dinamovoj kući u Remetama gdje su bili smješteni talenti iz svih dijelova Hrvatske i regije. Sa sjetom se sjeća prvih dana kao stanovnik metropole.
– Bilo nas je dvadesetak u toj kući, a ja sam bio najmlađi. Bilo mi je lijepo, ljudi su se trudili da mi olakšaju ali znalo se dogoditi da me uhvati nostalgija. Sjećam se jednog perioda kada sam pošto poto želio kući u Solin. Plakao sam ali i naišao na razumijevanje. Ljudi oko mene su me smirili i ostao sam u Zagrebu. Puno mi je tu značila potpora obitelji koja se ubrzo odlučila na preseljenje u Zagreb i zapravo svoj život podredila mojoj karijeri i meni. Nemam riječi kojima bi opisao zahvalnost koju osjećam prema njima jer to nije bila laka životna odluka.
Generacija 1998. bila je etiketirana kao najveći koncentrat talenata hrvatskog nogometa. Dinamovci su to potvrdili osvajanjem Nike Premier Cupa, neslužbenog klupskog svjetskog prvenstva. U Manchesteru je generacija najavila velike stvari.
– Imao sam neopisivu sreću da sam bio dio te generacije. Puno toga smo napravili svi skupa, gurali se prema naprijed i izbacivali pojedince. I prije smo mi imali dobrih rezultata ali nakon tog turnira su ljudi iz kluba prepoznali kakvu generaciju imaju i velikom broju igrača ponudili su profesionalne ugovore štio nam je bila nagrada i poticaj. Poslije toga bilo je U-17 SP te pripreme s prvom momčadi na koje smo priključeni. Puno igrača te generacije igra ozbiljan seniorski nogomet, ali siguran sam da bi neki koji možda nisu imali malo sreće do sada napravili karijere.
Za Dinamo je Nikola debitirao protiv Lokomotive u zadnjem kolu sezone 2015./16. Dobio je povjerenje od prve minute. Prvi gol za modre stigao je u Koprivnici.
– Nikada ga neću zaboraviti. Posvetio sam ga pokojnim didama, Anti i Nikoli po kojem sam dobio ime.
U četiri godine koliko je Moro bio dio prve momčadi puno je igrača prošlo kroz svlačionicu Dinama.
– Od prvog dana ostali smo samo Gojak i ja te Ademi koji je tada bio pod suspenzijom. Upoznao sam jako puno dobrih igrača, pogotovo dobrih ljudi što je još i važnije. S nekima sam bio bolji, s nekima manje bolji, ali bio je prisutan međusobni respekt u svakome od nas. Igrač s kojim mi je nekako bio najveći gušt igrati svakako je Dani Olmo.
Uz trofeje i mnogobrojna slavlja, Nikola Moro upisao se zlatnim slovima u povijest GNK Dinamo jer je bio dio generacije koja je srušila mit o europskom proljeću.
– To je nešto što će uvijek ostati zapisano i silno sam ponosan na to, ali isto tako mi je žao što smo propustili priliku da prezimimo u Ligi prvaka. Nadam se da će generacije koje dolaze napraviti i taj korak.
Dinamo je redovito nastupao u Europi a Nikola je bio standardan igrač. Bez razmišljanja će navesti Atalantu u Maksimiru kao utakmicu koje će se uvijek sjećati.
– Bila je to noć koju nikada neću zaboraviti. Isto tako, onih 4-0 protiv Ferencvaroša u Budimpešti na prekrasnom stadionu u kojem smo se osjećali kao kod kuće zbog podrške naših navijača.
Nikola je od danas stanovnik svjetske metropole. Moskva ima sve što čovjek može poželjeti za život. Ipak, i sam priznaje kako će mu misli često biti u Hrvatskoj.
– Najviše će mi nedostajati ljudi koje sam upoznao i s kojima sam se družio. Nedostajat će mi ti moji ljudi i osjećaj doma.
Nešto slično je već prošao preseljenjem iz Solina u Zagreb. S vremenskom distancom, Nikola smatra kako je to bio dobar potez.
– Nakon svega što sam prošao, smatram da je to bio dobar potez, ali ipak to nije siguran put do uspjeha. Enorman broj mladih igrača dolaze u Zagreb, ostavljaju svoj grad, društvo i obitelj u potrazi za uspjehom. Od one kuće u Remetama kroz koju je prošlo pedesetak igrača, tek ja sam ostavio trag u prvoj momčadi Dinama. I to zahvaljujući mojim roditeljima i braći koji su se preselili u Zagreb, držali me pod kontrolom i pazili da ne skrenem s puta. Puno se stvari mora poklopiti, ali dolazak u Dinamo bio je dobar potez jer je to vrhunski klub za razvoj mladih igrača.
U Rusiji ga čeka borba da se nametne i opravda povjerenje. Još jedna izazov za Nikolu koji ovaj spremno prihvaća.
– Ruska liga je jača od HNL-a, rangirana je kao šesta u Europi i to je sigurno iskorak za mene. Puno je dobrih momčadi, svaka od njih ima novi stadion. Osobna očekivanja su da kroz rusku Premier ligu postanem bolji i kompletniji igrač s iskustvom koje će mi koristiti na mome putu.
Za kraj, Nikola je imao poruku za one koje ostavlja iza sebe.
– Prije svega želim se zahvaliti navijačima na podršci koju su nam pružali sve ove godine dok sam bio tu. Od srca se zahvaljujem što su prihvatili iskrenost jednog Solinjanina, rođenog u Splitu. To nikada neću zaboraviti. Hvala vam! I dalje bodrite momčad jer vaša podrška nas gura prema naprijed. S vama su ciljevi još veći i dostižni.