Nije sve izgubljeno, ništa nismo ni imali. I nakon po nas nezadovoljavajućih 1-1 protiv Češke Hrvatska može ići u sljedeću rundu, čak i kao drugoplasirana, vjerojatno kao trećeplasirana… Ali, ono što Hrvatska predstavlja na terenu ne nudi naročit optimizam. Škoti će se u zadnjem kolu morati dobit, a i oni će loviti poziciju „dobrog„ trećeplasiranog, koji bi mogao u sljedeći krug.
Hrvatska u ovome trenutku nema ništa. Tek bod na kontu i nepovjerenje u njenu momčad. Jer, i dvoboj protiv Češke, makar bio po nas uspješniji i berićetniji u nastavku nije ono što čekamo od naše reprezentacije. Hrvatskoj jednostvno nedostaje elana. Makar, dvije lijepe promašene prilike u nastavku daju nam pravo da žalimo za cijelim plijenom.
No, kako se mlako pristupilo utakmici, eto, i bod je dobar i daje neku nadu.
Bod nudi nadu!
Događaji s ove utakmice?
Nekad smo imali „vatreni lakat„, a sada nas je unakazio „bespotrebni lakat„. Naime, jedanaesterac iz kojeg su Česi poveli, strijelac je bio Schick, zaista nam nije trebao. U žaru borbe Lovren, inače poslovično neoprezno oštar, podigao je visoko ruku iz ramena i laktom tresnuo Čeha koji je bio isto u skoku.
To su situacije koje se mogu i ne mogu suditi, ovisi o procjeni suca. Španjolski arbitar je bio pozvan iz VAR sobe, pregledao snimku i pokazao na bijelu točku. Schick je onako krvav od Lovrenovog udarca, zabio.
U redu, to je bio jedan od determinirajućih trenutaka. Ali, da je Hrvatska dobro igrala prvo poluvrijeme – nije! Hrvatskim navijačima je moglo biti čudno što su Česi u utakmicu ušli agilnije, ofenzivnije, a pobjeda je trebala Hrvatskoj. Trebalo je previše vremena Hrvatskoj da poveže nekoliko dodavanja.
Tijekom odmora Dalića je izvadio Brekala a postavio Ivanušeca, a Petković je došao umjesto Rebića. No, nismo bili optimistični…
Dogodio se “sjaj”
I kad smo već izgubili nadu, početkom nastavka konačno je uslijedio sjaj. Ne momčadi, nego pojedinca. Kao nekad Perišić je s lijeve strane precizno gađao suprotni kut, to ni tri vratara ne bi obranilo. Već smo zaboravili kako to izgleda kada je u pitanju hrvatska reprezentacija.
Potom je ušao Vlašić umjesto baš indisponiranog Kramarića.
I bio je to signal za nešto bolju igru, ne onu koju očekujemo, ali ipak je to bio impuls da se konačno nešto napravi u napadu. S druge strane, i Česi su gledali prema naprijed, pa je dvoboj postao kud i kamo zanimljiviji.
A koliko smo mogli žaliti za prigodom Nikole Vlašića dvadesetak minuta prije kraja, kada se othrvao češkoj obrani, tukao možda i prejako, lopta je za nekoliko centimetara proletjela preko vratnice.
Opet, kako je Hrvatska lovila pobjedu to se od nje očekivalo više, nije bilo ni druka ni ideja, sve se svodilo na pojedinačne pokušaje koje su Česi lako otklanjali.
Sad smo u situaciji da nam je jedina nada – nada!