Hrvatska je od prve minute zavladala na skliskom i brzom riječkom terenu ali i Slovaci su se doimali čvršćima u startu.
Prvih 15. minuta proteklo je mirno, bez uzbuđenja uz jedno lucidno proigravanje Petkovića na sredini terena, i polu šansu Luke Modrića koju je blokirala obrana Slovačke.
Petković je sredinom prvog poluvremena propustio lavlju priliku, kada je lopta došla do njega s Jedvajeve noge, Dinamov golgeter nije uspio zahvatiti loptu unutrašnjom stranom kopačke kako je zamislio. Šteta, jer bio je sam poput duha, i Slovaci su se čudili jedan drugome na neopreznosti.
Hrvatska je stiskala obruč, gol je visio u zraku. Pokušao je i turopoljski top plasirati jednu povratnu loptu u golmanov donji kut, no bio je neprecizan. Dobro da je Brozović pokušao jer ne promašuje često. Čak je i omaleni Vlašić pokušao glavom, Modrić je dirigirao s lijeva na desno, postavili smo se momački, samo je trebalo ubaciti loptu u mrežu, no dogodilo se najgore.
Slovaci su u jednom izletu na našu polovicu, gotovo iz ničega došli do pogotka. Lobotka i Boženik živo su odigrali u našem šesnaestercu i hvatanje za glavu je moglo početi. Obrana je ispala na prvom koraku, ubacivanje lopte u mrežu mogli su promatrati iz prošlosti. Jadni mi. Iovako motivirani Slovaci dobili su dodatni impuls a mi umjesto osmijeha grč i nevjericu na licu.
Igralo se grubo ali bez žutih kartona. U glavi se počeo vrtiti film s Maksimira – pa nismo valjda toliko prokleti..Bodovi ostali u Bakuu, izbacivanje iz ritma ozljedom Kovačića u Cardiffu, situacija u tom trenutku nije izgledala obečavajuće. Naprijed je istini za volju nedostajalo sreće, lopta je zujala oko gola Dubravke ali je odbijala zapeti u mreži. Obrana je izgledala ispod razine vezne linije i napada. S nevjericom smo ispratili Vatrene na odmor.
U međuvremenu sam se sjetio Rakitića, potkopavanja protiv Češke na posljednjem Euru, jedanaesterca protiv Danske kada je čitava država pala u trans od veselja. No pitanje je koliko bi nam i on pomogao sve i da je u najboljim danima. Ova Hrvatska ima izrazitu napadačku moć, ali kada raspolažete takvom razinom kvalitete protivnici se povuku i nije lako postići gol, a kontra vam uvijek prijeti. Hoćemo li uspjeti? Sumnja je opravdana….ili?
Poluvrijeme je počelo skepsom. Na posljednja dva Eura nismo imali sreće. Prvo Turska, a onda i Portugal. Kakav peh najbolje generacije. Hoćemo li se uopće plasirati na sljedeće?
Neupitno. Vrag je odnio šalu. Vidio je Dalić s klupe što se vidjelo i s Marsa, Rebiću ne ide, vrijeme je da mjesto prepusti Brekalu koji ulazi gladan i žedan dokazivanja. Odličan tajmnig za promjenu ritma, jer tek što je osjetio teren lopta je došla do najkonstantnijeg igrača u protekla dva ciklusa – Nikolu Vlašića. Lopta je osvojena na sredini terena, Vlašić ju je prihvatio i u malonogometnom stilu špicom opalio u gol, kao Ronaldo u finalu svjetskog prvenstva u Japanu i Koreji, Hrvatska je tu, dodao bi Edo Majka, “konačno znam”!
Pogotkom Vlašića kao da je pala tona s leđa igračima koji su potaknuti pogotkom navalili na gol Slovaka u želji da prvo mjesto potvrde pobjedom na domaćem terenu.
Načete Slovake samo četiri minute poslije pogotka Vlašića dokrajčio je Petković golom glavom na asistenciju Luke Modrića, i tu je priči bio kraj. Nade Slovaka su nestale na riječkoj kiši koja je u drugom poluvremenu počela padati još jače. Nervozan zbog terenske nemoći, Mak radi grub prekršaj za drugi žuti karton i sudac ga šalje na tuširanje.
Do kraja je napokon uspio pogoditi i Ivan Perišić, pogodak mu je bio potreban nakon splitskog penala. Hrvatska se do kraja susreta šalila sa Slovacima. Predivnu akciju koja je krenula s boka, pa preko Luke Modrićau doša ponovno u šesnaesterac do Perišića, u gol nije uspio pretvoriti Perišić, da jest, bio bi to jedan od najljepših zgoditaka ovih kvalifikacija.
Preko Trnave do zvijezda, natrag dolje, i opet gore među svoje. Ova Hrvatska je moćna, mišićava i na prvenstvu može učiniti mnogo.
Veselimo se Euru, bit ćemo pravi.