HAJDUK I NAVIJAČI GA SLAVE KAO BOŽANSTVO: Ovim potezom sam je sebi iskopao jamu, evo gdje je opasnost!

Foto: Milan Sabic/PIXSELL

U ovome trenutku jednog čovjeka u Hajduku se slavi više i od Marka Livaje. Splitski nogometni klub njegovom pojavom i njegovim radom promiče se u istinskog napadača na hrvatski naslov. Riječ je, dakako, o sportskom direktoru, Litavcu Mindaugasu Nikoličiusu. Koji je u Hajduk došao iz Gorice u kojoj je u tri godine napravio fini posao, a sve učinjeno u Turopolju bila mu je preporuka za dolaska u Hajduk.

Nikoličius je do Hajduka stigao nakon serije razgovora s predsjednikom Lukšom Jakobušićem, zajedno su tada izjavljivali „kako im se vizije poklapaju”.

“Ja vjerujem u sebe. Jako sam ambiciozan. I zato, za mene je ovo mogućnost za još jedan korak naprijed u Hrvatskoj. A ja jako volim Hrvatsku. Moja žena je iz Dalmacije. Za mene je velika stvar raditi u Hajduku”, rekao je tada Nikoličius.


„Ne želim da nam je svlačionica puna igrača za koje nitko nije čuo, pa svi moraju guglati kako bi doznali o kome se radi”, rekao je na svojoj inauguraciji tada Nikoličius.

U zadnjem prijelaznom roku, pa i ovih dana, finiširao je fini posao. I to na takav način da je praktički „sam sebi iskopao jamu”. Naime, Hajduk se oboružao znatnim brojem dobrih i renomiranih igrača, ne i jeftinih, pa se osvajanje naslova prvaka počinje malo-pomalo shvaća kao imperativ.



A zapravo, jedini način da bi se ocijenio rad Litavca Nikoličiusa biti će plasman Hajduka na kraju prvenstva. Jest, kupilo se igrača, a kupilo ih se da Hajduk ne bude četvrti nego valjda prvi, zar ne? Kad se toliko kupovalo onda i cilj mora biti najviši.

Nikoličius je mlad sportski djelatnik, ima 38 godina, a s 21 godinom bio je skaut reprezentacije rodne Litve. Pa je sa samo 22 godine postao sportski direktor škotskog Heartsa, gdje ga je angažirao litvanski vlasnik kluba. Potom se vratio u Litvu, i osam godina bio uspješan sportski direktor Žalgirisa. Naposljetku, je došao u Goricu. Krenuo je od Druge lige, da bi Gorica postala najugodnije iznenađenje Prve HNL. S Hajdukom je potpisao ugovor do 2024. godine.

Inače, po zanimanju je pravnik, a tečno govori litavski, engleski, njemački i ruski jezik. Sad pomno uči hrvatski jezik, a supruga mu je, gle čuda, naša Dalmatinka.

Litavac je s Hajdukom dosad radio fini posao, što se tiče kvantitete, nećemo reći i kvalitete, makar je riječ sve o poznatim i dobrim igračima. Njegov posao će se rezimirati na kraju prvenstva. No, jednu ranu, i to veoma duboku već ima. Taj osnaženi Hajduk doživio je pravi debakl u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu koja je za upravu kluba i za financijsku stabilnost abila silno važna.

Hajduk je nakon 2-0 pobjede u Splitu u Kazahstanu tučen od Tobola čak s 4-1. Unatoč svih pojačanja i poplave optimizma. To sve skupa Nikoličius i priznaje:

„Kazahstan mi je općenito noćna mora. Sa Žalgirisom sam tamo izgubio i od Astane. Prvu utakmicu odigrali smo 0-0 i u uzvratu je bilo 1-1 dok u 93. minuti, u sudačkoj nadoknadi, nakon pogreške vratara nismo primili gol pa smo ispali”.

Novinari su ga pitali kako se osjećao kada je tog istog Tobola slovačka Žilina nakantala s 5-0.

„Bila je to propuštena prilika. Nije bilo Livaje, ali drugi su igrači imali test koji nisu prošli. Uvijek testiraš s kim možeš u rat. Bio je to moj najgori trenutak u Hajduku. Želio sam nestati. Ali zadovoljan sam reakcijom poslije tog susreta, s četiri pobjede u nizu koje su uslijedile, do poraza na Poljudu od Rijeke…

Realno, Nikoličius s prvenstvom Hrvatske ima popravni, doveo je potom i Melnjaka i Subašića…

Izgleda daje i shvatio da se od njega u Splitu očekuje puno, najviše. Pa, priča novinarima u Litvi o splitskom temperamentu i „nevolji u koju se uvalio”:

„Hajduk je velik i nije ga lako razumjeti. Stalno si pod povećalom i svaki korak ti se gleda. Imamo gotovo 300 ljudi na ugovoru, a s tim dolazi velika odgovornost i pritisak. No s druge strane, to je i izazov, jer imaš priliku za pokazati koliko vrijediš. Klub mi je ukazao povjerenje ponudivši mi ugovor na tri i pol godine i sretan sam što sam dobio ovakvu priliku. U Hajduku si istinska javna osoba i svi prate što radiš, čak gledaju i što članovi tvoje obitelji prate i objavljuju na društvenim mrežama. Gdje god odeš svi te znaju, svi te žele pozdraviti, fotografirati se s tobom i izraziti svoje mišljenje. U Dalmaciji kažu da ako Hajduk pobjedi, nema problema i svi su sretni, a ako izgubi, život je grozan. Hajduk ovdje diktira ritam života i emocije, kao da je religija”.

Ima i svoje viđenje gdje je Hajduk dosad padao…

„Hajduk je dugo godina neuspješan u Europi. Jedan od glavnih problema u klubu bile su česte promjene trenera, sportskih direktora i predsjednika. Potreban je kontinuitet i čini se da se stvari kreću u tom smjeru, jer su moj i predsjednikov ugovor dugoročni. Dat ćemo sve od sebe da Hajduk vratimo u slavne dane na način da stvorimo kompetitivan klub koji će se boriti za naslov domaćeg prvaka i standardno nastupati u skupinama europskih natjecanja”.

Prvi europski iskorak je propustio. Sam je to priznao. Sad zna što ga čeka… Nikoličius se dogovorio najprije s Livajom glede ostanka, pa doveo Lovru Kalinića, Subašića, Eleza, Lovrencsicsa, Katića, Krovinovića, Melnjaka, Vukovića, Mlakara, Kačaniklića Fossatija. Zacijelo je potrošen i golem novac, a Hajduk nije klub s bajnom financijskom situacijom. Sam je predsjednik priznao da je lanjski gubitak bio nekih tridesetak milijuna kuna.

Sada s ovako ojačanom i skupljom momčadi cilj je je samo jedan. Naslov prvaka. Nikoličius to zna. Sve je odigrao na jednu kartu. Zna da si je „sam iskopao jamu” ili da je otvorio vrata „puta u društvo Hajdukovih legendi”.

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI