Dinamo je teško bolestan, uzima krivi lijek, a opasne nuspojave samo se gomilaju…

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Kada bi se izrazili u prenesenom značenju, kazali bi da je Dinamo teško bolestan, da uzima krivi lijek i da se opasne nuspojave samo gomilaju...

U Dinamu je nešto trulo već duže vremena, još u posljednjoj godini mandata Zorana Mamića osjetilo se neko mračno, nelagodno ozračje, neka negativna atmosfera, iako je površinski sve bilo pozitivno. Kažemo površinski jer se još prošle godine rasplamsala priča o tome da je Dinamo u velikim dugovima i da ih izvlači jedino novac od plasmana u Ligu prvaka, odnosno, prodaje najboljih igrača, uz ‘pao’ je gazda Zdravko pa nema više tko ‘maskirati’ turbulencije antipatičnim i prostačkim ispadima.

No, to nisu izlike, jednostavno nisu niti smiju biti. Dinamo je organizacijski i financijski najbolje ustrojen klub možda i u cijeloj istočnoj Europi. Nećemo ponavljati Mamićeve riječi o tome koliko Dinamo ima zaposlenih, koliko je privredio od transfera i da je Dinamov omladinski pogon jedan od najboljih u Europi. Možda se Mamić hvalio, ali hvalio se s nekim pravom, ipak pogledajte koji su sve igrači izašli iz Dinama, dobro, izašli su kao ‘megazvijezde’ jer se radilo na njihovoj promociju na razne načine i dobro su im se skrivale mane, ali opet nije sporno da Dinamo može proizvesti sjajne igrače.

Ipak, sama činjenica da Dinamo leži na tucetu ili čak dva tuceta kvalitetnih mladih igrača, da ima dobar budžet, uređenu organizaciju i te famozne ‘sammire, ćoriće, machade, henriqueze’ ne znači baš ništa jer se uvriježio taj neki gubitnički mentalitet koji nosi veoma opasne nusprodukte.

Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Kako komentirati činjenicu da je Soudani jedina svijetla točka Dinama ove sezone? Jedan jedini igrač u moru ‘superstarova’ pokazao je superiornost? Kako komentirati da je Dinamo projecirao modus operandi ‘kante za napucavanje’ iz Lige prvaka u domaće prvenstvo? Kako komentirati da niti jedan trener u nazad par godina ne uspjeva stvoriti uigranu taktiku s barem nekim osnovnim obrambenim i napadačkim zadacima koji nisu toliko predvidljivi? Kako komentirati da Dinamo nije u stanju izvesti dva puta u istoj utakmici konkretan napad s glavom i repom već se uglavnom sve svodi na individualnu kvalitetu pojedinaca, koji često zakažu?

OK, u posljednjoj utakmici prvesntva Dinamo je ‘razbio’ Rijeku s 5:2, a Vešović je kazao kako su oni tu utakmicu ‘igrali pijani’ i kako bi i u takvom ‘pijanom stanju’ mogli bez problema natrpati Dinamo s pet golova. Jesu li stvarno bili ‘pod gasom’ ili se Vešović figurativno izrazio u to ne ulazimo, ali imao je pravo. Eto vam dokaza u finalu Kupa. Rijeka se poigrala s Dinamom i uzela duplu krunu, a da Kek pritom nije napravio ništa radikalno, štoviše, odigrao je ziheraški kao i inače i napravio je dobar potez kada je premjestio Vešovića da čuva Soudanija umjesto Zute.



To je to, to je dovoljno da se Rijeka poigra s Dinamom. Čitav susret odrađen je rutinski s Riječke strane, središnji vezni su s lakoćom otresali neogranizirane protivnike, napadi koji su kretali po boku brzo su bivali neutralizirani, a Kek se samo potrudio da njegova momčad dobro odigra fazu obrane dok je u napadu politika ‘što bude, bude’ urodila plodom. Dinamo je dosta pomogao s time da je svaki dobar i potencijalan napad sustavno uništavao lošom organizacijom, sporim loptama i sustavnim forsiranjam Soudanija kojeg je Vešović makrirao izvrsno.

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

Sam problem Dinamovog zamora teško je detektirati, pobrojali smo već pitanja na koja jednostavno ne možemo dati odgovor jer su gotovo apstraktna. Možda se može potražiti razlog u lošoj klupskoj politici, Ipak nepomljivo je da jedan Machado ima plaću 800 tisuća eura, da imate Henriqueza koji prima nešto manje, a nije pridonio ničime ove sezone, Ćorića koji se malo malo duri i nikako da proigra, o Sammiru i Junioru da i ne pričamo. S druge pak strane imate samo jednog igrača, Soudanija, koji opravdava uložen novac.

Problem možda zaista leži u tome da se stranci sumnjivih kvaliteta prezentiraju kao pojačanja, a realno nisu, ali problem možda leži i u tome što Dinamo nema niti je dugo vremena imao pravog stratega velikog kalibra kao što je Matjaž Kek koji će dobiti odrješene ruke što se tiče selekcije i ono što je ipak važnije da mu se nitko ne miješa u posao i ne silazi u svlačionicu na poluvremenu.

Opet se vraćamo na ostavštinu Zdravka Mamića, barem se tako čini, ali glavno je pitanje kako će se Dinamo riješiti te negativne atmosfere? Riješene je totalni remont ili čak ‘reset’, ali treba doći kao flaster i za njega treba imati muda. Ima li ih Petev, ima li uopće dozvolu tako nešto napraviti, to je također pitanje?

Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Treba se zahvaliti barem petorici, šestorici, treba ozbiljno poraditi na trenažnom procestu i možda malo više raditi na repeticiji kada su u pitanju napadačke akcije, odnosno, mora pokušati stvoriti sinergiju u obrani koja bi funkcionirala barem približno kao Kekova momčad jer se Dinamu na kraju sezone raspada zadnja linija čim Rijeka dođe u zadnju fazu napada, a to je nedopustivo.

Nećemo soliti pamet Petevu i igrati se generala poslije bitke, ali pobrojani problemi vidljivi su iz aviona i treba na njih ukazati. Dinamo ne smije biti Soudani i obratno! U Rijeci ne možete bubnuti ime najboljeg igrača jer ga jednostavno nema. Andrijašević? OK, a što je s Vešovićem, Bradarićem, Mišićem, Ristovskim? U Dinamu je to samo Soudani, a pazite, riječ je o klubu koji je 11 godina gazio sve pred sobom u ligi i jedini igrao Ligu prvaka.

Kada bi se izrazili u prenesenom značenju, kazali bi da je Dinamo teško bolestan, da uzima krivi lijek i da se opasne nuspojave samo gomilaju…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI