DINAMO IMA PERSPEKTIVU DOČEKATI PROLJEĆE U EUROPI: ‘Boban i Šuker nisu legende kluba’

Foto: Igor Soban/PIXSELL

“Ovakav Dinamo, kakav je bio u gostima protiv Genka, neće imati problema u domaćem prvenstvu, a otvorila se i realna perspektiva da se i proljeće dočeka u Europi”, dočekala nas je jedna od najvećih Dinamovih nogometnih legendi, Drago Vabec.

“Uživao sam cijelu utakmicu, bila je to rapsodija. Ljudi moraju znati da je Genk dobra momčad i da ju je Dinamo suspregnuo na amatersku razinu. Eto, toliko je bio dobar Dinamo. Ma, nisam ja bio razočaran ni zbog utakmice protiv West Hama. Tu su utakmicu odlučile greške, to se tako dogodi, ubije vam samopouzdanje i adio. Protiv Genka odmah smo pripravili nekoliko dobrih akcija i dali gol. Pa smo odmah imali samopouzdanja koliko nam treba. Podsjetila me ova utakmica Dinama u Genku na prvenstveni dvoboj protiv Osijeka. I tada je Dinamo bio tako dobar i na isti način slomio Osijek”, govori Vabec.

I kažete da će Dinamo, ako ostane takav, biti superioran u domaćem prvenstvu?


“Ma, ja sam Dinamov navijač i što bi drugo mogao reći. A znaju odigrati dobro, u zadnje vrijeme sve pešće. Jesu, drugi su se ojačali, ali tako je jasno da je Dinamo najkvalitetniji. Iako se osjeti odlazak Majera i Mišića. Ali se i vidi da se to polako nadomješta. Igra ide glatko, napad je sjajan bio u Belgiji”.

Vele da Oršić dosta podsjeća na vas, mi stariji možemo to potvrditi. A što vi kažete?



“Dobar je, probitačan, ima odličan šut, mijenja pravac, brz… Sve sam to i ja imao. Nisam neskroman, bio sam ja bolji, ali Oršić je čudo. Volim ga gledati. Kad zabije onako izdaleka ja se onda, vjerujte mi, sjetim i sebe. Volio sam opaliti iz daljine. Pa, on je jedan od jamaca da će Dinamo i ove sezone biti jako dobar”, kaže Vabec.

Čovjek koji je imao nevjerojatno karijeru. Igrao je samo za dva kluba, 13 godina za Dinamo i četiri za Brest. Slogu iz Čakovca u kojoj je počeo karijeru ne spominjemo, ali i tu je dvije godine “haračio”, dok ga nije našao Dinamo.

I malo je nogometaša koji o svojoj karijeri imaju napisanu knjigu. Ako je književno djelo nekakva mjera za postignuća jednog nogometaša, onda se neprijeporno može zaključiti da knjige o sebi dobivaju i zaslužuju – samo najveći. A legenda zagrebačkog Dinama i francuskog Bresta – Drago Vabec – sigurno pripada onima koji su obilježili jedno vrijeme, jednu nogometnu epohu.

Francuski novinar Johann Le Roux je kao dječak svjedočio partijama Vabeca u Brestu, pa su nadahnuće hrvatskog nogometaša i sjajni potezi ostavili na njega takav dojam da se nije mogao smiriti dok o idolu svog djetinjstva nije napisao knjigu. Nije se na tome zaustavio, tražio je od francuskih i hrvatskih medija materijale, neke je našao i sam, te je uz knjigu snimio i dokumentarni film koji zorno, multimedijski, pokazuje raskoš nogometne veličine Drage Vabeca. Knjigu i film o sebi, Drago Vabec je apsolutno zaslužio! Pod naslovom “L’ idole de l’Armoricaine” krije se priča o Vabecovim nogometnim danima!

Međimurac Drago Vabec, nogomet je počeo igrati u Slogi iz Čakovca 1966. godine, a dvije godine kasnije, nakon što je Dinamu u prijateljskom ogledu zabio pogodak, doveden je u Maksimir. U Dinamu je igrao od 1968. do 1979. godine kada je otišao u Brest gdje se zadržao četiri godine. U Dinamo se vratio 1983. i odigrao još tri sjajne sezone. S 529 odigranih utakmica, peti je Dinamov igrač svih vremena; postigao je čak 183 pogotka.

Pitamo ga i dalje:

Koji Vas je kompliment za vrijeme igračke karijere najviše impresionirao kod Francuza?

“Tadašnji izbornik francuske reprezentacije, Michel Hidalgo, je na seminarima govorio da se igra francuske nacionalne vrste mora promijeniti. Inzistirao je da se više puca po golu i da napadači igraju poput Vabeca, da su stalna prijetnja suparničkim vratima, te im je pokazivao snimke mojih poteza. ‘Ugledajte se u Vabeca’, vikao je Hidalgo. A Hidalgo je vodio najveće francuske veličine, Amorosa, Janviona, Tresora, Tiganu, Rochetaua, Platinija, Sixa, Girressea, Genghinija”…

Mnoge ste ove francuske reprezentativce zasjenjivali u francuskom prvenstvu, a obrambene igrače i ismijavali…

“Ova knjiga i film pokazuju kakvo je to bilo nogometno vrijeme i kakav sam ja to bio igrač. Došao sam u Francusku sam. Nisam znao jezik, nisam imao profesora, sam sam učio francuski jezik po kafiću i u svlačionici. Nogometni rječnik sam brzo savladao. Kada sam se malo opustio tada me krenulo. Svi mi koji smo došli u Francusku iz tadašnje jugoslavenske lige napravili smo tamo sjajne karijere; Bjeković, Džajić, Ćurković, Katalinski, Šurjak, Ivezić, Halilhodžić, Sušić i ja smo obilježili to vrijeme francuskog nogometa. Sjećam se, pa Bordeauxu sam zabio tri komada, branio je Dragan Pantelić iz Niša”.

Jeste li iz Dinama nakon 11 godina igranja u prvoj momčadi otišli s gorkim okusom?

“Ja nisam volio nepravdu, a u Dinamu su često igrali igrači koji nisu zaslužili doći u taj klub. Nećemo o imenima; ja nisam volio da lošiji igra umjesto boljeg. Pa su me proglasili lošim karakterom i to me koštalo. Dinamo je bio dosta nekorektan prema nama starijim igračima. Trener Bazić nas je jednostavno maknuo, mene, Blaškovića i Miljkovića. Pa sam otišao nakratko u Metros Croatiju iz Toronta i osvojili smo kup. Igrao sam protiv Pelea, htio me kupiti njujorški Cosmos, ali nisam pristao. Imao sam doma ženu i dijete. Na koncu, bio sam zadovoljan kako sam financijski prošao u Brestu. A u Dinamu? Ne, nisam bio zadovoljan, bio sam preveliki Dinamovac, a mi domaći smo uvijek najlošije prolazili. Ja sam bio krivac što sam premalo tražio, ja sam bio pravi Dinamovac. Ja sam u Dinamu u prvoj momčadi igrao 13 godina i apsolutno sam zasluženo legenda kluba. Nisu legende kluba oni koji su u klubu igrali jednu, dvije, tri sezone, pa iako oni bili Boban i Šuker. Oni su svoje karijere začinili u drugim klubovima, a ja sam Dinamu dao sve. Uzeo mi je Dinamo i novac od transfera, ali nisam zaslužio da mi pri odlasku uzme 60 tisuća dolara od svih 200 tisuća transfera… Ja sam u Dinamu igrao 13 godina, ja sam dakle svoje igranje u Dinamu platio. Tu sam se razočarao. Stanove smo dobili, ali morali smo ih otkupiti. Mislim da Dinamo još uvijek ne vidi tko je pravi Dinamovac.

Bili ste ljevak, no ne prirodni, već naučen. Je li to istina?

“Jest! Kako sam postao ljevak? Nisam imao pojma s lijevom nogom, ali kad sam kao dijete bio postavljen na lijevo krilo počeo sam vježbati sumanuto. Naučio sam lažnjake i igrati s obje noge. Radom se može dobiti puno. Zapravo, radom se sve može dobiti, osim brzine”.

Zašto volite nekad reći da Boban i Šuker nisu legende kluba, nego neki drugi ljudi?

“Pa, ponavljam, ja sam za Dinamo igrao 13 godina, a oni dvije-tri sezone. Jesu oni legende, ali svjetskog nogometa. Dinamove legende nisu. Moramo biti precizni kada govorimo Dinamovim legendama. Imamo ljude koji su igrali desetak godina za klube, a ne shvaća ih se legendama. Na to sam mislio”!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI