DALIĆA SU NAKON AZERBAJDŽANA GOTOVO PROGLASILI NESPOSOBNIM: Isti se pitaju zašto ne ostane još četiri godine!

Damir Krajac/CROPIX

Izbornik Dalić. Zvuči kao ime i prezime dotične osobe, to je ujedno i rezime jučerašnjeg dana. U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi, kao da je njegov moto. Takav je bio i na konferenciji za novinare. Miran, odmjeren, staložen, razborit – impresivan.

Odgovor na pitanje našega novinara o budućnosti reprezentacije započeo je u svome stilu, s već prepoznatljivim odgovorom: “Idemo korak po korak”. Logično, jer rezultat se ne stvara preko noći, preskakanjem etapa, no naivno je povjerovati da je na izborničku klupu došao bez plana. Zlatko Dalić nije takav čovjek. Njegova je priča išla okolnim putovima, da bi ga dovela do mjesta s kojega je postao viceprvak svijeta. Takvi se rezultati ne postižu slučajno. Zlatko Dalić nije motivator. Zlatko Dalić nije metodičar,  niti je taktičar, on je sve to u jednome. Trener. Izbornik.

Mišljenja sam da bismo trebali uživati dok god imamo igrače poput Modrića i Rakitića, budućnost poput Brekala i Vlašića, trenera poput Zlatka Dalića. Ne bismo se trebali baviti projekcijama nekih zbivanja za koja je zadužen netko kompetentniji. No to je u nama.

Nakon utakmice u Bakuu mnogi su prozivali izbornika zbog neriješenog rezultata koji nas je, ironično, pozicionirao na prvo mjesto tablice. Što to znači? Da je točan uvriježeni stereotip o narodu koji prašta sve ali ne i uspjeh? Ne bi bilo korektno generalizirati prema svima onima koji ne misle tako, no nužno je primijetiti tendenciju stvaranja samoprezira, kreiranja problema za svako rješenje, čime kao da se želi poručiti da uspjeh nije dobrodošao ako nije onakav kakav netko drugi želi da bude.

Na jučerašnjoj konferenciji, izbornik Vatrenih dao je naslutiti da ima dugoročan plan za hrvatsku reprezentaciju. Jasno je dao do znanja na koje igrače računa i što od njih očekuje. Postoji “stožerni” dio, kralješnica momčadi, i postoje oni koji će to jednom postati. A da bi jednog dana dostigli razinu Modrića, Rakitića, Brozovića, Vide i Perišića, najprije od njih moraju učiti i shvatiti koje je njihovo mjesto u momčadi, kojoj onda mogu pridonijeti individualnim karakteristikama.

Koliko je Messi dobar kao jedan igrač na terenu protiv cijele momčadi? U toj situaciji, najbolji nogometaš svih vremena doslovno je beskoristan. To je iz nekoga razloga ponekad teško shvatiti. Nogomet je kolektivni sport, socijalna vještina, sposobnost komuniciranja i prenošenja okruglog objekta do druge osobe s kojom dijelite zajednički cilj!

Dalić to razumije, bolje od ikoga od nas. Ima uvid u psihu svakog igrača i u odnos između igrača. Mi se u to ne bismo trebali miješati, pogotovo ako ne možemo pridonijeti.

Dalić je svjesno preuzeo odgovornost za taktički kiks protiv Azera, čime je amortizirao navalu bijesa zbog neispunjenih očekivanja u pobjedu.

Već je u sljedećoj utakmici ponovio priču iz Trnave i zgazio Mađare. Znači li to da Dalić brzo uči? Apsolutno! U utakmici protiv Walesa u Cardiffu bod će biti ogroman, a pobjeda nas šalje na Euro.

Na konferenciji je izjavio da idemo po pobjedu. On stalno ide korak po korak, i stalno korača u pobjede. Poput zupčanika koji ulovi materijal u svoje otkucaje, Dalić polako, ali sigurno otkucava svoj zamišljeni plan.

Pokazao je i mentalnu stabilnost ne podlegavši medijskom traženju Vlašića u prvoj postavi, što se pokazalo dobrom odlukom. Neki kažu da smo na utakmici u drugom poluvremenu protiv Mađarske stali! No nisu li to isti oni koji su govorili da smo protiv Azerbajdžana bili potrošeni?

Pad tempa uvjetovan je ciljem koji Hrvatsku čeka za dva dana. Jesmo li već počeli kukati i žaliti što kontekstualno protumačena Dalićeva izjava sugerira da na klupi Vatrenih neće sjediti vječno, a još jučer smo ga nazivali “slučajnošću”?

Treba biti ozbiljan, stabilan i – ponizan, otrpjeti sve to i iznova se vraćati jači! Želim biti prvi koji će čestitati na uspjehu – vidimo se na Euru!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI