Hrvatska nogometna repreznetacija nakon subotnje teško izborene pobjede nad Slovčakom sutra u Splitu, na Poljudu dočekuje Sloveniju Matjaža Keka kao završnu od tri rujanske utakmice na putu za SP u Kataru iduće godine.
“Moram priznati da mi se ne sviđaju stalne kritike na račun reprezentacije”, kaže u razgovoru za Dnevno.hr proslavljeni prvi reprezentativac Hrvatske, veliki Hajdukov veteran, ikona hrvatskog nogometa, igračka i trenerska, Zoran Vulić.
Dakako da sve prati, gleda, i sam sebi mrmlja u bradu kada nacionalnoj vrsti ne ide…
“Ljuti me, baš me ljuti što smo kritični, ono baš gadno, i kada pobijedimo. Pa, zar ne možemo biti malo blaži. Pa, koja europska reprezentacija igra idealno, Francuzi ne mogu doma dobiti Bosnu i Hercegovinu, Talijani nisu bolji od Bugara, mi od šest bodova u gostima uzmemo četiri. A drvlje i kamenje se još nabacuje i na izbornika i na igrače. Osobno, mislim da je to loša i razmažena pojava. Zar mi mislimo da smo toliko bolji od drugih da će svi pred nama padati ničice na koljena. Jedini cilj je Katar, svjetska smotra, utakmice se igraju praktički bez pripremnog treninga, aerodrom, hotel, stadion. To ne liči na ništa, organizacijski mislim, a mi skupljamo bodove. Moramo biti zadovoljniji. Ne velim da moramo biti u euforiji, ali čemu zluradost, čemu obezvređivanje pobjede. To nitko ne radi. Pardon, radimo mi”, isprve nam je izdiktirao Zoran Vulić.
‘Nema više autsajdera!’
A taj problem napadača kojeg se stalno spominje?
“Utvaraju si ljudi da su stručnjaci, pa taj problem ne postoji. Niti u jednoj momčadi na svijetu. Možeš ti igrati s pet napadača pa ne stvoriti šansu tijekom utakmice. Nogomet od momčadi zahtijeva harmoniju između redova, ne smiješ oslabiti obranu da bi pojačao vezni red, ne možeš uzimati iz veznog reda da bi stavio napadača, uvijek se nešto pošemeri. Možeš, ali zakratko. Imamo mi dobrih napadača, svatko je dobar na svoj način. I Bruno Petković je dobar, makar sad tu nije. Ma, on je odličan. I drugi su tu. No, to nema veze s ovim našim kritikama. Znate što je bitno kad smo već kod napada? Ako ne znate ja ću vam reći. Bitno je s koliko igrača ulazite u završnicu, koliko igrača vam je istrčalo onih zadnjih nekoliko desetaka metara u kazneni prostor. Pa, kada lopta leti s krila unutra veća je mogućnost da je naš, tvoj zahvati. To je nogomet kakav se igra danas”.
“Pa gledajte kako se igra u drugim skupinama, genijalnost Ronalda spasi Portugalce od Iraca, pa većina europskih zemalja mogu sastaviti dobre reprezentativne momčadi od svojih igrača koji igraju po dobrim klubovima. Nema tu više autsajdera, a u našoj skupini i ovi koji konkuriraju za vrh imati će probleme s Ciprom, ali i s Maltom koja je razorila Ciprane. Zna se što je cilj, otići na svjetsko prvenstvo u Katar. I na kraju se mrtvi broje. Znate kad sam ja jedino bio ljut i razočaran. Samo nakon prve utakmice protiv Slovenije koju smo izgubili. Sve ovo ostalo je ispalo kako treba biti. Znam ja da ne igramo spektakularno, ali gledajte. Toga više nema. Borba je tu za svaku loptu, svaki četvorni metar travnjaka. Svi trče, bore se. I igra se uvijek isto, 11 momaka protiv 11 momaka. Odlučuju nijanse. I mi imamo te nijanse i dobro brodimo. A ljutiti ću se samo ako ne odemo u Katar, na SP. Jer, odlasci na velika natjecanja za naš nogomet su kao kisik, kao srčani mišić.. Bez toga naš nogomet bi izumro. I zato, dajmo vjetar u leđa vatrenima, a ne slamati jarbol i jedra”.
Čeka nas Slovenija u Splitu?
“Da vam budem iskren, to će nam biti najteža utakmica u ovoj seriji od tri utakmice. Tradicionalno nam znaju zagorčavati život, Slovenci će biti motivirani, vodi ih vrstan trener. Uostalom, već su nas upozorili u prvome kolu. Ipak, mislim da smo i mi osokoljeni trijumfom u Bratislavi, izborenim u zadnjim minutama. Takvi događaji nevjerojatno podižu samopouzdanje, možda ćemo na krilima tog dobrog osjećaja odmah dobro krenuti u utakmicu. Bilo bi je dobro završiti što ranije, znate na što mislim”… zaključuje Zoran Vulić.