Ne valja Hrvatska! Slab je bio Livaković. Što radi onaj Juranović? Petkoviću tu nije mjesto. Prolazili smo skupinu a kritike su letile prema našoj reprezentaciji. Kao, je li, nije odigrala pravu utakmicu. Jesmo li sad zadovoljni? Izbaciti gorostasni Brazil u četvrtfinalu svjetske smotre, pa to je veličanstven doseg. Jest, na jedanaesterce, poslije sjajno odigrane utakmice, pa bili smo u produžecima u rezultatskom zaostatku. Dostigli smo taj minus.
I krenuli u raspucavanje jedanaesteraca. A tu smo velemajstori, nema nam premca. I naši izvođači, i najbolji golman svijeta i okolice, naš Dominik Livaković. Pa, ispred njega su se Brazilci tresli, kao prut, objavilo je Dnevno.hr.
Ne, nema sumnje u zasluženost naše pobjede. Ona je apsolutno vrijedna truda kojeg su naši ostavili na terenu. Bio je to zaista sraz velikih momčadi, svjetskih igrača s obje strane. U kojem je Hrvatska dobrim dijelom utakmice bila dominantna, ali ni Brazil nije bio loš. I takav Brazil dobiti, pa to je možda i naša najveća pobjeda svih vremena. Pobjeđivali smo mi i u polufinalima svjetskih smotri, možda ćemo i opet.
Čudesna drama i slavlje Hrvata
Ali, ovaj Brazil kao da je bio predodređen da u Kataru uzme svjetsku krunu. Nisu shvaćali vrijednost Hrvatske, pitanje je i koliko su je uopće prije utakmice i poštovali. No, kad je utakmica krenula, kada su naši uzeli sebi loptu u džep, tada su i Brazilci vidjeli da je ne jedan vrag, nego stotinu vragova odnijelo šalu.
No, ovakvu utakmicu ne možete dobiti bez da su vam svi igrači odlični. Od vratara do centarfora. Livaković je „skidao„ brazilske pokušaje, ali imali smo i mi šansi, pa i meč loptu Brozovića, nakon asista Petkovića. U tom kolopletu uzbuđenja pretpostavljalo se da će trijumfirati onaj koji prvi zabije gol. Nažalost, nakon sjajne partije primili smo gol u nadoknadi prvog produžetka.
Hmm, bolje da smo ga primili tada nego kasnije. Imali smo cijeli produžetak za majku svih juriša. I gol je dao čovjek na kojeg smo najviše vikali otkako je ušao na teren. Bruno Petković ga je spremio nakon sjajnog prodora i dodavanja Oršića, kneza Mislava koji je ušao koju minutu ranije. Kakav je to gol bio, antologija iste sekunde.
A kad su došli jedanaesterci, pa je odmah Livaković obranio prvi, sve je išlo svojim prirodnim tijekom. Naši ne promašuju, a Brazilci. Od treskavice su bili neprecizni. Hrvatska je četvrti put na svjetskim prvenstvima ušla u jedanaesterce i četvrti put dobila.
A utakmicu smo, svih 120 minuta odigrali profesorski. Tako suzbiti poslovičnu i tradicionalnu razigranost Brazilaca, pa onda tako voditi loptu i igru od svog vratara i stopera, bez jedne naslijepo napucane lopte. Brazilci nisu mogli vjerovati kako se netko uopće usuditi tako igrati protiv njih. Pleli su smo vez, držali loptu minutama. Kako u svojoj bahatosti i samouvjerenosti Brazilci nisu skloni striktnim markiranjima, a i ne vole igrati bez lopte, tako su naši s loptom radili što hoće. I nisu je gubili.
Moralo se u produžetke, nije nas bilo strah. Bili smo jako dobri. Samo smo mi kao navijači potonuli kada smo primili gol. Ali, primili smo ga, hahahaha, na vrijeme. Nama je dosta 15 minuta rizika da se vratimo. A kad smo se vratili bili smopuni samopouzdanja, a Brazilci su znali da im je omča oko vrata. A Livaković im ju je izmakao.
Sad Neymar može u svlačionici sati plakati i ležati danima. Uostalom, i na terenu je previše ležao, simulirao, tražio nepravdu. Snašlo ga je što je tražio i zaslužio, iako je veliki igrač.
A mi možda i dalje nekome ne valjamo, ni Livaković, ni Juranović, ni Petković, pa ni cijela momčad. A što ćemo kad smo razmaženi, podigli su nam se kriteriji, pitanje je hoćemo li priznati i polufinale svjetske smotre. Kada smo navikli na finale.
Najveća pobjeda dosad!