U razmišljanjima nakon utakmice Meksika i Hrvatske (0-1) koliko god ima optimizma toliko je i brige. Ruku na srce, nezgodno je treneru kojem druga momčad igra bolje od prve postave. U svakom sportskom kolektivu strogo se zna hijerarhija, poput precizne štoperice mjeri se tko igra u najboljem klubu, tko najviše zarađuje, tko ima najveći kredit, a zacijelo je tako i u našoj nogometnoj reprezentaciji.
Pa ti najbolji odigraju mizernu partiju protiv tamo nekog Perua, a potom zbog nekakvih sumnjivih dogovora sa svojim klubovima i izbornikom napuste reprezentaciju – i dođeš u veliki problem.
Kojeg ti “djeca” elegantno otklone. Odigraju žestoku, prvenstvenu utakmicu, čak i trijumfiraju protiv objektivno imenima jače momčadi, spase obraz i Savezu i izborniku koji se u SAD sigurno nije naspavao.
Poante mogu biti tek sljedeće. Nogomet ne igraju imena, pod broj jedan! A pod broj dva – niti jedan od onih koji su u dogovoru s klubovima napustili reprezentaciju ne bi to učinio da im “visi” mjesto u momčadi!
I tu se nazire problem. Veliki za Dalića, za atmosferu u reprezentaciji, za ustaljenu hijerarhiju u reprezentaciji. Jer, ako ti Rebić odigra žustrije i bolje nego, primjerice, Perišić kako ćeš tada Rebića ostavljati na klupi. Koja mu je u hijerarhiji namijenjena. Slično je i s drugim pozicijama u momčadi.
Jest, dobro je imati jaku konkurenciju u slaganju postave, to želi svaki trener. No, pritom će morati poput stare tkanine razderati ustaljenu hijerarhiju u kojoj su rezervirane pozicije za objektivno zaslužne, ali ne i one koji daju više.
Sjetite se samo mlake stajaće vode od igre u dvoboju protiv Meksika i snažne matice hrvatskog nastupa s Meksikom. Razlika je golema, a epilog je rezultat. Hrvatska je pobjedu protiv Meksika baš zaslužila, bila nagrađena jedanaestercom nakon silne borbenosti.
Turneja je s ovom partijom i pobjedom možda spašena, ali je li spašena reprezentacija i Dalićev autoritet? Stoji njegova rečenica, “što ću provjeravati Modrića, o njemu sve znam”, ali kod nijedne reprezentacije koje će ići na svjetsku smotru u Rusiji i koje su ovih dana igrale po dvije utakmice kao Hrvatska – nismo primijetili tako masovni egzodus iz momčadi. Zar smo mi jedini na pravom putu?