Grčki kralj i junak iz mitologije Mida bio je štovatelj boga vina Dioniza. Sudjelovao je na njegovim gozbama, a u pijanstvu je postao čovjek koji voli pjevati grliti se. No, spoznao je i što znači uzrečica “pazi što želiš – moglo bi ti se to ostvariti!”,
Jednom se tako zapio s Dionizovim poočimom Silenom. Punih deset dana, dvojac je zavirivao u dno čašice, a kad je došlo vrijeme za rastanak, darežljivi Mida zasuo je poklonima starčića a potom ga, teturajući zajedno s njim, dopratio do kuće. Ganut njegovim postupkom, Dioniz je obećao da će mu ispuniti želju, ma kakva ona bila, što u mitovima i bajkama nikad ne završava dobro. Nije ni ovdje.
Ne promislivši, Mida je zaželio da se sve što dotakne pretvori u zlato. Isprva, bio je sretan kao malo dijete: kad je dotaknuo vrata svoje palače, postala su zlatna, baš poput jabuke koju je ubrao. Igrao se tako čitav dan, pozlaćujući predmete uzduž i poprijeko, da bi potom, umoran i gladan, sjeo za stol. Da je bio brzoplet, shvatio je dohvativši kruh: umjesto u mekanu pogačicu, zagrizao je u zlato, odlomivši dva prednja zuba. Isto se dogodilo s vinom koje je htio popiti: poput krčaga u kojem se nalazilo, postalo je kruto i neupotrebljivo.
Proklinjući svoju glupost, Mida je pohitao do Dioniza te se bacio pred njegova koljena, kao da je neki tamo podanik a ne kralj. Usrdno ga je molio da ga oslobodi strašnog prokletstva, a Dioniz, koji je oduvijek bio slab na ljude koji priznaju svoje greške, uslišao ga je. Poslao ga je da se opere u rijeci Paktolu i skine želju koja se pokazala kletvom, a pijesak te rijeke nakon kraljeva brćkanja postao je zlatan.
Spoznavši ispraznost zlata, Mida je izgubio zanimanje za vladarske obaveze te prigrlio skroman, jednostavan život. Po običaju, i u tome je pretjerivao. Lutajući šumama, postao je nehotični sudionik glazbenog natjecanja Pana, boga pastira, i Apolona, boga koji je slovio za najvećeg glazbenika među smrtnicima i besmrtnicima. Suci su, kao svaki put kad se ovaj natjecao, dosudili pobjedu Apolonu, no Mida je, a da ga nitko ništa nije pitao, odlučio uložiti prosvjednu notu. Izjavio je kako je Panova jednostavna pastirska pjesma ljepša od Apolonove sofisticirane skladbe, izvedene na zlatnoj fruli.