Dana 2. listopada 1919. tadašnji američki predsjednik Thomas Woodrow Wilson doživio je težak moždani udar, koji ga je gotovo potpuno onesposobio. Naime, Wilsonu je ostala paralizirana lijeva strana tijela, a izgubio je i vid na lijevom oku. Bio je to vjerojatno najteži slučaj predsjedničke onesposobljenosti u čitavoj povijesti SAD-a. Međutim, ljudi oko Wilsona nastojali su prikriti njegovo loše stanje pred javnosti. Naime, Wilsonu je mandat trajao još oko godinu i pol dana nakon udara, a kroz to su vrijeme njegova supruga, liječnik, tajnik i bliske osobe de facto upravljale državom umjesto njega, skrivajući pred drugima činjenicu da je predsjednik u vrlo teškom stanju.
U vrijeme te Wilsonove onesposobljenosti SAD još nije imao jasne zakone o postupcima u takvim slučajevima. Naime, još nije bilo definirano tko ima ovlasti proglasiti predsjednika nesposobnim za obavljanje službe. Tek je 1967. putem 25. amandmana na Ustav SAD-a propisan postupak u takvim slučajevima. Naime, po tom amandmanu koji vrijedi i danas, potpredsjednik i većina članova kabineta mogu proglasiti predsjednika nesposobnim za obavljanje službe, a u tom slučaju potpredsjednik preuzima predsjedničke funkcije kao tzv. vršitelj dužnosti predsjednika (engl. Acting President).
Za pravo stanje predsjednika Wilsona, kao i za navedenu prijevaru u vezi toga, saznalo se u javnosti tek nakon njegove smrti (umro je oko tri godine nakon isteka predsjedničkog mandata).
Original možete pronaći na povijest.hr