Slavonija definitivno oslobođena od Osmanlija – 1699.

Oslobođeno područje Slavonije više nikada nije došlo pod osmansku vlast. 

Veliki turski rat (nazivan i Veliki bečki rat) označava niz ratova između Osmanskog Carstva i europskih sila, ujedinjenih u Svetu ligu (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Poljska, Rusija), koji se vodio od 1662. do 1699. godine. Rat je okončan potpisivanjem poznatog Mira u Srijemskim Karlovcima 26. siječnja 1699. godine. Zaključcima ugovora svakoj strani pripao je dio zemalja osvojenih dotadašnjim ratovanjima prema načelu što tko posjeduje, neka mu i ostane (lat. uti possidetis, ita possideatis).

Ugovorom je Habsburškoj Monarhiji vraćena cijela Ugarska i Transilvanija osim temišvarskoga Banata, koji je ostao u sastavu Osmanskoga Carstva, cijela Slavonija i veći dio Srijema (osim jugoistočnog dijela sa Zemunom, Rumom i Srijemskom Mitrovicom), te Hrvatska do Une i južno od Velebita. Veliki dio današnje hrvatske granice s Bosnom i Hercegovinom načelno je određen upravo Mirom u Srijemskim Karlovcima. Oslobođeno područje Slavonije kasnije više nikada nije došlo pod osmansku vlast.

U ime rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. mir su potpisali grof Wolfgang Oettingen (predsjednik Carskog dvorskog vijeća) i grof Leopold Schlick, obojica carski opunomoćenici. U ime Osmanskog Carstva mir je potpisao Rami Mehmed-paša. Na pregovorima nije bilo predstavnika Hrvatskoga ni Ugarskoga sabora, ali je kao savjetnik bio prisutan Senjanin Pavao Ritter Vitezović.

Budući da su golema područja Ugarske i Slavonije došla pod vlast Habsburgovaca, stvorena je velika zaliha zemljišta koje se moglo dijeliti vjernim službenicima dinastije ili prodavati za novac. Radilo se o milijunima hektara zemljišta, smještenog u razmjerno plodnoj Panonskoj nizini. Velik dio tog zemljišta dobili su strani velikaši odani Habsburgovcima, čime su nastali golemi veleposjedi.



Sporazum između Mlečana i Osmanlija bio je potpisan naknadno u Beogradu (početkom veljače). Mletačka Republika zadržala je ratom stečene gradove Knin, Vrliku, Sinj, Vrgorac i Gabelu, na koje se proširilo ime Dalmacija. Uz to je dobila Moreju (Peloponez) te obalni pojas u Boki kotorskoj od Herceg Novoga do Risna. Kako bi spriječila izravan dodir s Mlečanima, Dubrovačka Republika zatražila je da se za Osmanlije uspostave koridori u predjelu zaljeva Klek – Neum i Sutorine, što je i prihvaćeno. Opunomoćenik Mletačke Republike bio je Carlo Ruzzini, inače mletački poslanik u Beču.

Poljskoj je pritom vraćena Podolija i zapadni dio Ukrajine, a Osmansko Carstvo moralo je od srpnja 1700. Rusiji prepustiti Azov, pravo na neograničenu plovidbu Crnim morem te plovidbu trgovačkih brodova kroz tjesnace u Sredozemlju.

U stoljetnom širenju svojih granica Osmansko Carstvo prvi je puta doživjelo tako velike gubitke, koji su ga iz temelja uzdrmali i podredili europskoj politici u novom rasporedu sila. Otada započinje kontinuirani pad moći Osmanskog Carstva koje će početi nazivati bolesnik s Bospora.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI