Hrvatski vojnici ostvarili su pobjedu nad Osmanlijama, koja je snažno podigla optimizam u našim krajevima, šestog prosinca 1586. godine kod Ivanić-Grada. Naime, bilo je to doba kad je Hrvatska bila najjače pritisnuta od Osmanlija u čitavoj svojoj povijesti. Osmanlijske čete zalijetale su se tada gotovo redovito u okolicu Zagreba. Središnja Hrvatska bila je izravno izložena pustošenju, pljački naselja i odvođenju lokalnih stanovnika u roblje.
Uoči navedenog dana provalio je vojskovođa Ali-beg prema Vrbovcu u okolici Zagreba. Imao je sa sobom znatnu silu od oko 3.000 pješaka i 500 konjanika. Kretali su se prigorskim krajem usput spaljujući kuće i odvodeći muške i ženske zarobljenike.
Protuosmanske straže dojavile su vijest o provali pomoću zanimljivog komunikacijskog sustava – vituljača. To su bili svojevrsni krjesovi, odnosno upaljene vatre na specifičnim mjestima, preko kojih se signal dojavljivao s jedne na drugu postaju na velike udaljenosti. Vijest je došla do tadašnjeg hrvatskog bana Tome Erdödija – znamenitog borca protiv Osmanlija i jednog od tada najvećih hrvatskih feudalaca, vlasnika ogromnih posjeda od Varaždina do Siska.
Ban Erdödy skupio je vojsku i zajedno sa svojim mlađim bratom Petrom (vlasnikom Vrbovca) krenuo presresti neprijatelja. Do okršaja je došlo u blizini današnjeg Ivanić-Grada. Točna lokacija bitke bila je blizu sutoka rijeka Glogovnice i Čazme. Ban Erdödy odnio je pobjedu, unatoč malobrojnijoj vojsci. Osmanlije su bili tako temeljito poraženi da je čak i Ali-beg ubijen, i to sjekirom Nikole Pavlečića. Ivanić-Grad sa svojom tvrđavom ostao je na braniku Hrvatske sve do kraja stoljeća.
Hrvati su progonili poražene neprijatelje prema Čazmi, dok nije pala noć. Ali-begovu odsječenu glavu pobjednici su poslali kao poklon habsburškim vladarima u Beču.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr