Dana 28. lipnja 1491. rođen je engleski kralj Henrik VIII. iz dinastije Tudor. Majka mu je bila Elizabeta od Yorka, tadašnja engleska kraljica i supruga vladajućeg kralja Henrika VII. Tudora, s kojim je dinastija Tudor i došla na englesko prijestolje. Vukao je podrijetlo od obaju nekoć sukobljenih dinastija iz Ratova ruža – dinastije Lancaster i dinastije York. Naime, jedan predak bio mu je John od Gaunta, vojvoda od Lancastera (osnivač dinastije Lancaster), a drugi Edmund od Langleya, vojvoda od Yorka (osnivač dinastije York). Vjenčanjem Henrikovog oca i majke prevladani su sukobi tih dvaju dinastija, a on je bio potomak obaju nasljednih linija.
Fizički vrlo aktivan i snažan, inteligentan, častohlepan i željan moći pod svaku cijenu, Henrik je bio klasičan primjer moćnog renesansnog vladara. Ostao je zapamćen ponajprije po raskidu s Katoličkom Crkvom i osnivanjem Anglikanske te velikom broju supruga, od kojih je dvije dao pogubiti. Henrik je bio aktivan i na vanjskopolitičkom planu, uspješno ratujući protiv Francuske i uspjevši odbiti invaziju Škota 1513. godine. Doveo je Wales pod englesku krunu i okrunio se kao kralj Irske. Iako je ispraznio državnu blagajnu skupim ratovima i raskošnim ceremonijama, sačuvao je Englesku od kobnih građanskih ratova karakterističnih za prethodno razdoblje.
Na unutarnopolitičkom planu, unatoč naoko autokratskoj naravi Henrikove vladavine, u njegovo je doba moć vladara zapravo ograničena, tj. postao je više odgovoran pred zakonom nego ijedan vladar prije njega. Nakon raskida s Katoličkom Crkvom zaplijenjeno je mnogo crkvenih dobara, a samostani su zatvoreni. Poticao je humanizam te zaposlio niz vrlo sposobnih ministara, ali je također dao pogubiti ili protjerati neke vrlo plodne intelektualce te se s mnogim ministrima posvađao.
Povijesno razdoblje Henrika VIII. do danas je mnogo puta obrađivano u literaturi i ekranizirano, tako da spada među najpopularnije povijesne teme uopće. Dosad su na velikom platnu lik Henrika VIII. glumili mnogi poznati glumci, uključujući Charltona Hestona, Richarda Burtona i Erica Banu.
Original možete pronaći na povijest.hr