Potvrđen Red vitezova ivanovaca (1113.)

Papa Paskal II. potvrdio je znameniti Red ivanovaca i dodijelio mu suverenitet (izuzetost od tuđe zemaljske vlasti) 15. veljače 1113. godine. Red je imao pravo birati vlastitog velikog magistra (velikog meštra), a u Jeruzalemu je posjedovao bolnicu (hospital, po kojem su ivanovci dobili i naziv hospitalaca). Spomenuta papinska potvrda Reda ivanovaca sadržana je u buli Pie Postulatio Voluntatis, koja se danas čuva na Malti.

Red se razvio od trgovaca iz Amalfija u južnoj Italiji, koji su u samostanu pokraj crkve svetog Ivana Krstitelja u Jeruzalemu, tada u muslimanskim rukama, u prvoj polovini 11. stoljeća podigli odmorište (lat. Hospitium Amalfatium) kako bi se starali za siromašne i bolesne hodočasnike. Konačištem su upravljali redovnici nazvani ivanovci (lat. Iohannites). Godine 1099. u tzv. Prvom križarskom ratu kršćanske vojne snage okupljene u Europi oružjem su osvojile Jeruzalem i Svetu zemlju. U novonastaloj situaciji ratnoga stanja dio redovnika Ivanovaca kao i templara latio se oružja.

Spomenutom papinom potvrdom ustrojeni su kao „vojnički i bolnički red sv. Ivana od Jeruzalema“. Red su tvorili redovnici, redovnici bolničari i redovnici ratnici. Prigodom stupanja u red redovnici su polagali tri tradicionalna zavjeta: siromaštvo, poslušnost i čistoću. Ivanovci su nosili crne mantije i tunike s našivenim manjim bijelim križem na prsima. Oslonac njihove vojne moći bile su velike moćne utvrde Krak de Chevaliers i Margat u današnjoj Siriji, a nakon pada Jeruzalema 1187. sele u Acru, odakle su protjerani 1291. godine. Odlaze na Cipar, a zatim na Rod gdje osnivaju svoju državu. Kasnije će se pod pritiskom Osmanlija preseliti na Maltu, gdje kao humanitarna udruga djeluju i danas.

Red ivanovaca i danas posjeduje suverenitet, tj. nije podložan vlasti nijedne svjetske države. Puni mu je naziv Suvereni jeruzalemski, rodski i malteški vojni hospitalni red svetog Ivana, a sjedište mu je u Rimu. Taj je Red danas jedino suvereno svjetsko tijelo koje ne posjeduje vlastiti državni teritorij.

piše: Dražen Krajcar



Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI