Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obilježava se tradicionalno 22. veljače, u spomen na dan kada je 1483. godine otisnuta prva hrvatska tiskana knjiga “Misal po zakonu rimskoga dvora”.
Kao logotip Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu odabrano je slovo uglate glagoljice Iže (transliterirano latiničko „i”), a preuzeto je upravo iz Misala, najstarijega prvotiska na hrvatskome jeziku u čiji je spomen 22. veljače proglašen i Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva, koji se obilježava petu godinu zaredom.
Inače, „Misal po zakonu rimskoga dvora”, prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom i latinskim jezikom. Ova hrvatska inkunabula tiskana je 28 godina nakon Gutenbergove Biblije i važan je dokaz toga da su Hrvati već u 15. stoljeću bili izrazito društveno, gospodarski i kulturno razvijen narod.
Proglašenje inicirao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Naime, dva primjerka “Misala po zakonu rimskoga dvora” dostupna su u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a na portalu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Glagoljica.hr može se pogledati i digitalizirano izdanje kao i druga vrijedna glagoljaška djela.
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje je inicirao proglašenje toga Dana želeći popularizirati jedno od najprepoznatljivijih obilježja hrvatske pismenosti i kulture te važan simbol hrvatskog i nacionalnog identiteta po kojem je Hrvatska jedinstvena i prepoznatljiva u svijetu.
Hrvatska glagoljica povijesno je hrvatsko pismo, jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta i višestoljetne uljudbe. Hrvatska glagoljica, uglatog tipa, poseban je tip glagoljice koja se razvijala od 13. stoljeća na području Hrvatske, odnosno hrvatskom govornom području i upravo se zato smatra hrvatskom.
Glagoljica je predstavljena i na Drugom vatikanskom saboru
Osim što je glagoljicom tiskana prva hrvatska knjiga i naš najpoznatiji kameni spomenik Bašćanska ploča, to je pismo predstavljeno i na Drugom vatikanskom saboru nakon kojeg su se mise počele služiti i na narodnim jezicima. Zanimljivo je i to da je na glagoljici bio pisan i evanđelistar na koji su pri krunidbi prisezali francuski kraljevi, među kojima i Luj XIV. – Kralj Sunce.
Danom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu obilježit će se i 417. obljetnica postojanja Knjižnice, koja kao središnja knjižnica Republike Hrvatske i Sveučilišta u Zagrebu te središnje mjesto prikupljanja i čuvanja pisanoga i tiskanoga kulturnog dobra predstavlja ključno mjesto hrvatske kulture, znanosti i obrazovanja.
Povijest najveće hrvatske knjižnice dulja je od četiri stoljeća. Početak stvaranja fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu vezuje se uz dolazak isusovačkog reda u grad Zagreb. Isusovci na Gradecu osnivaju kolegij, 1607. godine gimnaziju, a iste godine vjerojatno i knjižnicu, jer su to podrazumijevali isusovački propisi.
Druga najveća knjižnica u Sjevernoj Hrvatskoj nakon ‘Metropolitane’
Upravo iz nje, tijekom stoljećā neprekidnog djelovanja, izrasla je središnja hrvatska knjižnica. Krajem 18. stoljeća isusovačka knjižnica imala je oko 6.000 svezaka građe i bila je, poslije knjižnice Zagrebačkog kaptola (“Metropolitana”), najveća knjižnica u Sjevernoj Hrvatskoj.
Iako je nastala za potrebe isusovačkog djelovanja, knjižnica je u najvećoj mjeri bila izgrađena uz podršku grada Zagreba i hrvatskih staleža. Za daljnji razvoj Knjižnice od velikog je značaja povelja cara Leopolda I. iz 1669. godine. Zahvaljujući njoj, isusovačka gimnazija sa studijem filozofije postiže akademski stupanj i dobiva naziv Academia Zagrabiensis te predstavlja početak Zagrebačkog sveučilišta.
Kolegijska knjižnica postaje knjižnica novoosnovane Akademije. Nakon ukinuća isusovačkog reda 1773. godine, kolegij nastavlja s privremenim radom, a 1776. godine osniva se Regia scientiarium academia Zagrabiensis (Kraljevska zagrebačka akademija znanosti). Knjižnica tada prelazi u njezin sastav.
Pronađena Baščanska ploča: Najvažniji spomenik hrvatske rane pismenosti
Krčelićeva darovnica dala velik doprinos budućoj nacionalnoj funkciji
U Akademijinu knjižnicu pristiže 1777. godine veliki oporučni dar povijesnog sadržaja kanonika Adama Baltazara Krčelića (757 knjiga i 50 rukopisa), koji u svojoj darovnici nalaže da knjige budu dostupne široj javnosti, ali je za to je trebalo pričekati povoljnije društvenopolitičke prilike.
Temelj njezine buduće nacionalne funkcije predstavlja uredba iz 1816. godine, kojom Akademijina knjižnica dobiva pravo na besplatni primjerak svakog izdanja iz Sveučilišne tiskare u Pešti. Time je priznat njezin javni značaj. Službeno je proglašena javnom dvije godine kasnije, kada je, prilikom boravka u Zagrebu, posjećuje car Franjo Josip I.
U sklopu svečanoga obilježavanja Dana NSK bit će dodijeljena Nagrada i priznanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u četirima kategorijama.