Slavna Baščanska ploča najvažniji je spomenik hrvatske rane pismenosti.
Na nju je u modernoj znanosti prvi skrenuo pažnju Petar Dorčić, u to vrijeme bogoslov, a kasnije i župnik u Baški. Ploča je bila ugrađena u pod crkvice sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške, gdje ju je Dorčić pronašao 15. rujna 1851. godine. To joj nije bilo izvorno mjesto. Naime, prije se nalazila u istoj crkvici u pregradnoj plohi (septumu) koja je odvajala crkveno svetište od prostora za puk. Takve pregradne plohe postojale su u katoličkim crkvama u davnini, a kasnije su napuštene, pa danas u crkvama postoji povezanost prostora za vjernike i prostora s oltarom.
Baščanska je ploča bila u lijevom krilu pregradne plohe, dok je u desnom također bio natpis na glagoljici, ali je on u međuvremenu stradao od oštećenja. Od njega su ostali samo manji dijelovi, koji se danas nazivaju Jurandvorski ulomci. Sama Baščanska ploča oko godine 1498. uklonjena je iz navedenog septuma i stavljena u pod crkvice, vjerojatno da posluži kao nadgrobna ploča.
Na Baščanskoj se ploči nalaze 402 slova i 107 riječi. Dugo vremena je bilo teško pročitati njen sadržaj. Ipak, do danas je tekst analiziran i pročitan, a u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik glasi otprilike ovako:
“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir kralj hrvatski u dane svoje Svetoj Luciji. I svjedoci: župan Desimir u Krbavi, Mratin u Lici, Pribineg, ovaj poslanik u Vinodolu, Jakov u otoku. Da tko to poreče neka kune ga Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Da tko ovdje živi neka moli za njih Boga. Ja, opat Dobrovit zidah crkvu ovu i sa svoje braće devetoricom u dane kneza Kosmata koji je vladao svom krajinom. I bješe u te dane Nikola u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno.”
Danas se Bašćanska ploča čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dok je u crkvicu sv. Lucije stavljena kopija.