Neobičan atentat na američkog predsjednika (1881.)

Dana 2. srpnja 1881. izvršen je atentat na američkog predsjednika Jamesa Garfielda, koji je od posljedica ranjavanja nešto kasnije i preminuo. Garfield je bio 20. po redu predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a na dužnost je bio stupio 4. ožujka iste godine, samo četiri mjeseca prije atentata. Budući da je rano preminuo, ostao je do danas predsjednikom s drugim najkraćim mandatom u američkoj povijesti (kraće od njega na tom položaju bio je samo William Henry Harrison).

Garfielda je smrtno ranio Charles J. Guiteau, 39-godišnji američki državljanin. Guiteau se tijekom života bavio raznim profesijama, uključujući pravnu, a niz je godina živio u kršćanskoj utopističkoj zajednici poznatoj kao Oneidska zajednica. Uoči predsjedničkih izbora 1880. bio je tiskao govor u korist Garfieldove kampanje, a stekao je uvjerenje da je uvelike zahvaljujući tom govoru Garfield i pobijedio na izborima.

Na osnovu toga tražio je od Garfielda kompenzaciju u obliku diplomatskog položaja u Europi, konkretno u Beču ili Parizu (izgleda da je očekivao čak i funkciju američkog veleposlanika u Francuskoj). Nakon što je više puta bio odbijen, odlučio je ubiti predsjednika. Upucao ga je kod željezničkog kolodvora u američkom glavnom gradu Washingtonu, dok se Garfield trebao ukrcati na vlak. U to doba američki predsjednici u načelu nisu imali posebnu zaštitu, osim Lincolna tijekom Građanskog rata, tako da je Guiteau lako prišao Garfieldu noseći revolver.

Premda je predsjednik isprva preživio ranjavanje, liječnici koji su ga pregledavali nisu rabili antiseptičke instrumente (u to doba njihova važnost još nije bila općenito priznata) pa su vjerojatno zarazili ranu bakterijama. Garfield je preminuo od posljedica ranjavanja 19. rujna iste godine, a Guiteaua su zbog počinjenog zločina smaknuli vješanjem. Kongres je tek 20 godina nakon ovog događaja, nakon ubojstva još jednog američkog predsjednika, Williama McKinleyja, zadužio američku Tajnu službu za sigurnost predsjednika.

Piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI