Procjenjuje se da je tijekom Drugoga svjetskog rata pobijeno između 500.000 i milijun i pol Roma.
Za to nemilosrdno istrebljenje katkad se koristi i pojam Samudaripen, koji znači “masovno ubijanje”. Dan Samudaripena obilježava se 2. kolovoza kao sjećanje na ubojstvo 2897 Roma u zloglasnom logoru Auschwitzu 1944. godine.
U vrijeme dolaska nacista na vlast, broj Roma bio je relativno neznatan, pa je privlačio tek povremenu pažnju vlasti u vidu ograničenja kretanja osoba bez stalnog prebivališta.
Izmjenom Nürnberških zakona 1935. godine, zabrane koje su se odnosile na Židove proširene su i na Rome, kojima je oduzet status njemačkih državljana.
U travnju 1940. Himmler je naredio preseljenje 2500 njemačkih Roma na područje okupirane Poljske. Hans Frank, koji je vodio nacističku upravu Poljske, tražio je da ih se prestane slati na njegov teritorij i predložio da se “romsko pitanje” riješi na drugi način.
Upravo je, na svoj način, to ”pitanje” riješio Himmler. Svoju namjeru krenuo je provoditi 15. studenog 1943. godine kad je naredio da se s Romima treba postupati jednako kao sa Židovima.
Odluka o njihovom slanju u koncentracijske logore dobila je racionalizaciju iz dva kuta: s jedne strane, okarakterizirani su kao inferiorna rasa, s druge se ukazivalo na njihovo asocijalno ponašanje, odnosno sklonost kriminalu. Kao takvi, u logorima su bili prisiljeni nositi zelene trokutaste oznake, kojima su obilježavani teški prijestupnici, ili one smeđe, kao asocijalni pojedinci. Katkad su uz to dobivali i slovo “Z”, što je bila kratica riječi “Zigeuner” odnosno “Cigani”.
Kakav ih je tretman očekivao u Auschwitzu i ostalim logorima, zna se. Dovoljno je stravičan podatak da je dr. Mengele upravo romsku djecu najradije birao kao subjekte svojih monstruoznih eksperimenata. Oni su namjerno izlagani zaraznim bolestima sa svrhom “znanstvenog progresa”, a potom likvidirani injekcijama fenola, što je olakšavalo provođenje obdukcije, piše povijest.hr.