Mir s Austrijom u Saint-Germainu (1919.)

Dana 10. rujna 1919. potpisan je Mir u Saint-Germainu-En-Layeu između poražene Austrije i pobjedničkih sila u Prvom svjetskom ratu. Nekadašnji veliki imperij kojim se vladalo iz Beča razdijeljen je na mnogo država još nekoliko dana prije kraja rata, a Austriji je ostavljen samo uži teritorij kakav i danas poznajemo.

Ukratko, Austriji su pripala nekadašnja vojvodstva Koruška i Štajerska, kao i područja Tirola, Salzburga, Voralrberga te nekadašnjeg nadvojvodstva Austrije. Ipak, tim su jedinicama oduzeti neki rubni dijelovi, tako da je južni Tirol pripao Italiji, južni dio Štajerske i Koruške Kraljevini SHS, a čak su i od nekadašnjeg nadvojvodstva Austrije oduzeti neki mali dijelovi (npr. područje Valtica, koje je bilo u posjedu moćne kneževske obitelji Liechtenstein, oduzeto je Austriji u korist Čehoslovačke).

Zemlje češke krune (Češka i Moravska) priznate su kao dio Čehoslovačke, Galicija i Lodomerija pripale su Poljskoj, Bukovina je data Rumunjskoj, a Kraljevini SHS priznata je vlast nad Bosnom i Hercegovinom. Najbolje je prošla Italija, koja je uz južni Tirol dio Koruške oko Tarvisija, čitavo Austrijsko primorje (Istra, Goriška i Trst) te nekoliko dalmatinskih otoka. Jedini prekomorski teritorij bivše Austro-Ugarske, Tianjin (tada Tientsin), predan je Kini.

Austrija se pored toga morala obvezati da neće stupati u političku ili ekonomsku uniju s Njemačkom bez odobrenja Lige naroda te je morala promijeniti ime iz Deutschösterreich u Österreich. Ukinut je vojni rok, a vojne snage ograničene su joj na svega 30.000 profesionalnih vojnika. Austrija je povrh toga ušla u svojevrsnu krizu identiteta jer, za razliku od mnogih zemalja bivše Austro-Ugarske, u njoj nije postojao snažan nacionalni pokret te ju je povezivala prvenstveno odanost Habsburgovcima.

Potrebno je napomenuti da je Austrija Mirom u Saint-Germainu ipak dobila neka područja koja joj ranije nisu pripadala. Radilo se o području Gradišća (Burgenlanda), koje je ranije pripadalo ugarskom dijelu monarhije.



Piše: Boris Blažina

Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI