Felix Mendelssohn Bartholdy dobio je nalog od gradskog vijeća u Leipzigu 1939. da sklada djelo koje će se izvesti povodom 400. godišnjice Gutenbergovog tiskarskog stroja. Dugo se mučio tražeći odgovarajuću glazbenu formu. Na kraju se odlučio za simfonijsku kantatu i nazvao je Hvalospjev.
Na velikoj svečanosti u lajpciškog crkvi sv. Tome izveden je Mendelssohnov Hvalospjev. Praizvedba je postigla velik uspjeh – to je djelo bilo najizvođenije djelo za njegova života. Mendelssohn je 15-ak godina pokušavao komponirati višestavačna djela, ali bez zadovoljavajućih rezultata, a Hvalospjev ga je odveo u novu stvaralačku fazu. Ono mu je dalo novi impuls, za nova djela.
Prema novom popisu glazbenih djela Hvalospjev više nije među sinfonijama nego vokalnim djelima. Naime, ovo djelo u B-duru podijeljeno je u dva dijela: instrumentalni i vokalni. Međusobno su povezani variranom glazbenom temom. Tekst je sastavljen od biblijskih citata i jedne evangeličke pjesme. Tema je biblijska jer je prva Gutenbergova knjiga bila Biblija.
Mendelssohn je kasnije proširio Hvalospjev za nekoliko stavaka i traje nešto manje od sat vremena, a djelo je nakon njegove smrti nazvano 2. simfonija.
Piše: Marsela Alić
Original možete pronaći na povijest.hr