Kraj Zapadnog Rimskog Carstva (476.)

Dan 4. rujna 476. tradicionalno se uzima kao dan pada Zapadnog Rimskog Carstva i kraj starog vijeka. Tog je datuma, naime, germanski vojskovođa Flavije Odoakar zbacio maloljetnog rimskog cara Romula Augustula i proglasio se kraljem Italije.

Iako su dijelovi Carstva, primjerice Sijagrijeva država u današnjoj Francuskoj i Dalmacija pod Julijem Nepotom, funkcionirali i dalje, znakovito je da je Odoakar carske insignije poslao istočnorimskom caru u Carigrad te uzeo titulu kralja, čime je formalno ukinuta tradicija koja je trajala više od pet stoljeća. Kako je posljednji rimski car nosio isto ime kao legendarni osnivač Rima, neki su to protumačili kao igru sudbine ili znak Božje volje.

Mnoge rimske institucije – prije svega Senat – nastavile su funkcionirati i, prema svemu sudeći, pomagale Odoakaru da održi vlast u Italiji. Čak ga je i istočnorimski car Zenon priznao za vladara Italije pod uvjetom da prihvati Zenonovo vrhovništvo, što je Odoakar i učinio. S druge strane, na prostor bivšeg Carstva su ubrzano počele prodirati razne germanske institucije koje će imati velik utjecaj na razvoj srednjovjekovnog društva.

Danas je među povjesničarima datum pada Zapadnog Rimskog Carstva sporno pitanje. Mnogi smatraju da je Zapadno Rimsko Carstvo već odavno postalo beznačajno te da događaj 476. zapravo nema veliko stvarno značenje. Prema njima, propast Rima i nastanak ranosrednjovjekovne Europe procesi su koji su se odvijali postupno tijekom više stotina godina pa nije moguće govoriti o padu Zapadnog Rimskog Carstva kao nečem vezanom uz jedan prijeloman događaj.

Piše: Boris Blažina



Original možete pronaći na povijest.hr

Facebook Comments

Loading...
DIJELI