U ranijim vremenima britanski katolici često su bili proganjani, a zakoni su bili usmjereni protiv njih do te mjere da su se katolički svećenici morali skrivati u posebnim rupama u slučajevima da bi državne kontrole posjetile neku kuću, piše portal Povijest.hr.
Dana 24. ožujka 1829. godine Britanski parlament donio je zakon kojim su katolicima znatno povećane političke slobode u Velikoj Britaniji. Naime, u ranijim vremenima britanski katolici često su bili proganjani, a zakoni su bili usmjereni protiv njih do te mjere da su se katolički svećenici morali skrivati u posebnim rupama u slučajevima da bi državne kontrole posjetile neku kuću.
Po novom zakonu, katolici su mogli sjediti kao zastupnici u Britanskom parlamentu. Za proguravanje tog zakona zaslužan je bio irski katolički političar i pravnik Daniel O’Connell, koji je zbog toga dobio i počasni nadimak Osloboditelj (engl. The Liberator). Od Britanaca koji su podržali taj zakon zaslužan je tadašnji premijer vojvoda od Wellingtona (slavni pobjednik nad Napoleonom Bonaparteom).
Premda nije bio katolik, Wellington je navodno čak zaprijetio kralju da će dati ostavku na mjesto premijera ako taj zakon ne bude odobren. Znatnu je ulogu imao i Wellingtonov brat – markiz Wellesley – koji je prethodno bio potkralj Irske i tamo je uočio kako stoje stvari s katoličkim stanovništvom.