Vojvode od Hamiltona imaju pravo prvenstva među svim škotskim aristokratima.
Dana 19. lipnja 1606. rođen je James Hamilton, prvi vojvoda od Hamiltona i jedan od najmoćnijih aristokrata u Škotskoj svoga doba. Čak i danas vojvode od Hamiltona imaju pravo prvenstva među svim škotskim aristokratima. U Škotskoj inače postoji samo sedam vojvoda, a vojvoda od Hamiltona nosi i oznaku prvog vojvode Škotske (engl. Premier Duke of Scotland).
James Hamilton rodio se u golemoj palači Hamilton u škotskoj grofoviji Lanarkshire, blizu Glasgowa. Obrazovan je na znamenitom sveučilištu u Oxfordu. Bio je nositelj titule markiza i obnašao nekoliko važnih uloga na dvoru škotskog kralja Jamesa VI. (koji je kasnije postao i engleski kralj James I.).
Hamilton je odigrao istaknutu ulogu kao vojskovođa u Engleskom građanskom ratu i Tridesetogodišnjem ratu. U potonjem se borio protiv Habsburgovaca i njihovih saveznika. Bio je na čelu kontingenta škotskih vojnika koji su potpomagali švedskog kralja i čuvenog vojskovođu Gustava Adolfa. Nije imao vojnog obrazovanja, a vojnici su mu bili slabo opremljeni i uvježbani. Iako su mu mnogi vojnici umrli od bolesti, Hamilton se pokazao hrabrim vojskovođom.
Tijekom Engleskog građanskog rata stao je na stanu Karla I., kralja Engleske, Škotske i Irske, koji mu je dodijelio titulu vojvode. Postao je ključna osoba preko koje je Karlo komunicirao sa Škotima. Međutim, njegovi napori da drži Škotsku izvan sukoba završili su neuspjehom. Nadalje, njegovi pokušaji da pomiri kralja i Škote, koji su se bunili protiv kraljevih liturgijskih reformi, rezultirali su time da je protjeran iz Škotske.
Karlo I. mu više nije vjerovao te ga je po povratku dao uhititi. Iako su ga oslobodili engleski parlamentarci (protivnici kralja), ostao je vjeran kralju te ga je ovaj postavio na čelo jedne od svojih vojski. U srpnju 1648. Hamiltonove su se snage sukobile s vojskom Olivera Cromwella kod Prestona u sjeverozapadnoj Engleskoj. Hamiltonove su snage unatoč velikoj brojčanoj nadmoći poražene u osmodnevnoj bitki. Vojvoda je zarobljen, a iduće je godine pogubljen nakon neuspjelog pokušaja bijega.
Piše: Boris Blažina
Original možete pronaći na povijest.hr