Dana 22. srpnja 1099. Godefroy od Bouillona izabran je za prvog vladara Jeruzalemskog Kraljevstva. Dogodilo se to ubrzo nakon što su križari osvojili Jeruzalem od muslimana u Prvom križarskom ratu. Sastanak na kojem je izabran za vladara održan je na području znamenite Crkve Svetog Groba u Jeruzalemu, izgrađene na mjestu gdje je prema predaju razapet Isus Krist.
Godefroy je bio sin Eustachea II. od Bouillona, vazal rimskonjemačkog cara Henrika IV. i gospodar mjesta Boulogne-sur-Mer na sjeveru Francuske, na obali La Manchea te Markgrofovije Antwerpen. Mladost je proveo braneći svoje posjede od niza protivnika, a car mu je za vjernu službu priznao i vrhovništvo nad Vojvodstvom Južna Lotaringija, koju mu je car nije bio priznao kao obiteljsko nasljeđe. Godine 1906. priključio se križarima i sudjelovao u osvajanju Nikeje, Antiohije i Jeruzalema. Bio je među prvima koji su ušli u Jeruzalem te je, nakon što je to odbio učiniti moćni feudalac Raymond IV. od Toulousea, pristao postati vladar Jeruzalema.
Međutim, Godefroy od Bouillona je kao vladar odbio kraljevsku titulu, kao i kraljevsku krunu (dijadem). Izjavio je da nikad ne bi nosio zlatnu krunu na mjestu gdje je njegov Spasitelj nosio Krunu od trnja. Stoga je umjesto naslova jeruzalemskog kralja nosio titulu Branitelj Svetog Groba (lat. Advocatus Sancti Sepulchri). Iako uspješan ratnik, nije se pokazao kao učinkovit vladar. Unatoč tomu, viteške pjesme i kršćanske legende ovjekovječile su ga kao savršenog viteza.
Piše: Boris Blažina
Original možete pronaći na povijest.hr