Italija je objavila rat Osmanskom Carstvu 29. rujna 1911. godine, čime je započeo Talijansko-osmanski rat (trajao je od 1911. do 1912. godine). Upravo je taj rat predstavljao uvod u Balkanske ratove, ponajviše zbog toga što su balkanske države uvidjele da je Italija razmjerno lako uspjela poraziti osmansku vojnu silu. U tom je smislu Talijansko-osmanski rat bio i prethodnica Prvog svjetskog rata, koji je izbio svega nekoliko godina kasnije. Dodatni je povijesni značaj ovog rata u tome što je u njemu prvi put upotrijebljen zrakoplov u vojne svrhe, kako za izviđanje, tako i za bombardiranje neprijateljskih položaja.
U doba izbijanja rata na čelu Osmanskog Carstva bio je sultan Mehmed V. (pretposljednji sultan u povijesti Osmanskog Carstva). U Italiji je vladao kralj Viktor Emanuel III., a talijanski je premijer bio Giovanni Giolitti. Italija je u ratu pobijedila i uspjela je osvojiti područje Libije (nekadašnji osmanski vilajet Tripolitaniju). Libija je time postala talijanskom kolonijom.
Osim Libije, osvojila je Italija i otočje Dodekanez, smješteno nedaleko od obala Male Azije. Radilo se o skupu otoka koji su imali veliko povijesno značenje još u starom vijeku. Među tim otocima bili su Rod, Patmos, Kos, Karpatos i mnogi drugi.
Talijani su izvršili znatan utjecaj na osvojenim osmanskim područjima, pa se na tim teritorijima još i danas mogu vidjeti ostatci talijanske arhitekture. Prvi balkanski rat, u kojem su Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka napale Osmansko Carstvo, započeo čak i prije nego je Talijansko-osmanski rat okončan.