Kraljevina Italija kapitulirala je 8. rujna 1943. godine. U to vrijeme saveznici su se već iskrcali na jugu Italije te su pripremali prodor prema sjeveru.
Italija je bila Hitlerov saveznik, ali mu je nakon pada Mussolinijeve fašističke vlade okrenula leđa.
Nakon pada Mussolinija na čelu vlade bili su maršal Pietro Badoglio kao premijer, te kralj Viktor Emanuel III. kao monarh.
Badoglio je pristao na predaju jer mu je Eisenhower zaprijetio napadom 500 bombardera na Rim. Međutim, zbog straha o tome nije obavijestio Hitlera već su kralj i on pobjegli iz Rima na jug Italije u grad Brindisi.
Talijani su ostali zbunjeni, nisu znali na čijoj su strani, a Nijemci su brzo zauzeli sjeverni i središnji dio Italije, među njima i Rim. U sljedećim mjesecima vodit će se žestoke bitke koje će na kraju rezultirati povlačenjem njemačke vojske.
Italija se podijelila na dvije struje, dio njih pristupit će talijanskoj vojski ili partizanima na strani Saveznika, a drugi će se boriti za Talijansku Socijalnu Republiku, Mussolinijevu novu državu u sjevernoj Italiji.
Nakon proglašenja talijanske kapitulacije, Ante Pavelić je proglasio pridruživanje Dalmacije NDH. Time su poništeni Rimski ugovori kojima je Pavelić 1941. godine Dalmaciju predao Italiji. U stvarnosti su glavnu riječ u upravljanju Dalmacijom imali Nijemci, a dio njenog teritorija već su kontrolirali Titovi partizani.