Dok je Republika Hrvatska bila tek u procesu međunarodnog priznanja i dok su trajale borbe u Domovinskom ratu, uvedena je nova valuta, koja je zamijenila dotadašnji jugoslavenski dinar. Dogodilo se to 23. prosinca 1991. godine, a naziv nove novčane jedinice bio je hrvatski dinar (HRD) i smatran je prijelaznim sredstvom plaćanja, sve do uvođenja hrvatske kune 1994. godine.
Zamjena dotadašnjeg jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar obavljala se u omjeru 1 : 1 i trajala je od 23.12.1991. godine, pa do kraja iste godine (31. prosinca). Tečaj hrvatskog dinara prema stranim valutama odredila je Narodna banka Hrvatske (NBH) početkom 1992. godine. Po tom je tečaju njemačka marka (DEM) – koja je u to doba bila najcjenjenija valuta u Europi – vrijedila 55 hrvatskih dinara (HRD).
Uvođenje hrvatskog dinara bilo je važno kao simbol hrvatske monetarne samostalnosti. U optjecaj su ušle novčanice od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000 hrvatskih dinara, a sljedećih godina tiskane su još i novčanice od 2000, 5000, 10.000, 50.000 i 100.000 hrvatskih dinara.
Sve novčanice hrvatskog dinara imale su na prednjoj strani lik Ruđera Boškovića, slavnog hrvatskog znanstvenika i isusovca iz 18. stoljeća. Novčanice od 1 do 1000 dinara imale su na stražnjoj strani prikaz zagrebačke katedrale, a one od 2000 do 100.000 HRD sliku skulpture Povijest Hrvata Ivana Meštrovića. Zanimljivo je da hrvatski dinar uopće nije imao kovanice.
Ovaj privremeni novac zamijenila je današnja valuta – kuna na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine.Tečaj zamjene bio je 1000 hrvatskih dinara za 1 kunu.