Nakon pada Bachovog apsolutizma i donošenjem novog ustava, tzv. Listopadske diplome 1860. godine, započinje novo upravno razdoblje u Habsburškoj Monarhiji. Ukidaju se tri dotadašnja središnja bečka ministarstva te se osniva jedinstveno Državno ministarstvo, piše portal Povijest.hr.
Car i kralj Franjo Josip osobno piše hrvatskom banu Josipu Šokčeviću objavljujući mu ponovnu uspostavu ustavnosti u Hrvatskoj te traži da Sabor raspravi pitanje državnog uređenja s Ugarskom.
Pri vladi u Beču osnovan je Hrvatsko–slavonski odsjek, s odsjecima za unutrašnje poslove, nastavu i pravosuđe, s time da neposrednu upravu u Hrvatskoj obavlja i dalje Namjesništvo u Zagrebu pod predsjedanjem bana.
Sabor je, međutim, Državno ministarstvo smatrao nezakonitim te zahtijeva da se do uređenja odnosa s Ugarskom za Hrvatsku osnuje posebna dvorska kancelarija. U prosincu 1860. djelomično je udovoljeno hrvatskim zahtjevima kada se Hrvatsko-slavonski odsjek izdvojio iz Državnog ministarstva kao zasebno tijelo pod imenom Kraljevski dvorski dikasterij za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju.
Dikasterij, izravno podređen Državnom ministarstvu, odnosno samom kralju, započeo je s radom 25. siječnja 1861. godine. Predstojnikom Dikasterija, koji je bio nadležan za poslove političke uprave, sudstva te bogoštovlja i nastave u Hrvatskoj i Slavoniji, postao je hrvatski predstavnik u Ministarskom vijeću Ivan Mažuranić. Namjesništvo u Zagrebu tako je, umjesto pojedinim bečkim ministarstvima, neposredno podređeno Dvorskom dikasteriju.
Kako je karakter Dikasterija bio privremen, to je tijelo već naredne godine zamijenjeno Kraljevskom dvorskom kancelarijom za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju ili Kraljevskom dalmatinsko-hrvatsko-slavonskom dvorskom kancelarijom, a za dvorskog kancelara imenovan je ponovo Ivan Mažuranić. Ona je, pak, ukinuta nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe.