Znameniti hrvatski književnik, čija su djela obožavali europski vladari, Marko Marulić rođen je 18. kolovoza 1450. godine u Splitu.
Rođen je u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1463. nazivala i Pecenić ili Pečenić.
U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se točno gdje je studirao, prema nekim pretpostavkama u Padovi.
Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao razne gradske dužnosti – egzaminatora, suca i izvršitelja oporuka. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga i jedan od najpoznatijih europskih kršćanskih humanista.
Svjetsku slavu stekao je kršćansko-moralističkim djelima na latinskom među kojima su najpoznatija De institutione vivendi per exempla sanctorum (hrv. Pouke za čestit život na primjeru svetaca) i Quinquaginta parabole (hrv. Pedeset priča). Njegova djela prevođena su na talijanski, španjolski, portugalski, francuski, engleski i njemački. Stjecajem okolnosti njegovo najbolje djelo ep Davidias pronađen je tek 1952. u nacionalnoj biblioteci u Torinu.
Marulić među prvima svoj jezik naziva hrvatskim. Piše o tragediji Hrvata u vrijeme osmanskih osvajanja te je na neki način začetnik hrvatske političke misli. Najpoznatija Marulićeva djela na hrvatskom, kojeg zovu ocem hrvatske književnosti, su Judita, Molitva suprotiva Turkom, Suzana te Tuženja grada Hjerozolima.
Marko Marulić umro je 1524. u rodnom Splitu. Pokopan je u crkvi sv. Franje Asiškog.