Hitler se pokazao kao izvrstan govornik i počeo je napredovati u stranci. Njegova ostavka na članstvo je dovela do krize. Vodstvu stranke postalo je jasno da bez Hitlera stranka ne može funkcionirati.
Kao što je mnogima poznato, Adolf Hitler nije bio prvi vođa nacističke stranke. Naime, prije Hitlera na čelu stranke bio je Anton Drexler, a Hitler se stranci priključio 1919. godine, kao član s brojem 555. Budući da se Hitler ubrzo pokazao kao izvrstan govornik, počeo je napredovati u stranci. U međuvremenu je i članstvo raslo pa je nekadašnja mala Drexlerova stranka s tridesetak članova narasla na nekoliko tisuća, zahvaljujući vjerojatno ponajviše Hitlerovom govorništvu. Zanimljivo je da je izvorno ime Njemačka radnička stranka (njem. Deutsche Arbeiterpartei – DAP) promijenjeno u Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei – NSDAP) još u doba kad Hitler nije bio na čelu stranke. U to je doba uvedena i svastika kao simbol stranke. Godine 1920. Hitler je već počeo posvećivati puno radno vrijeme stranci, a postao je i definitivno najpopularniji govornik od svih članova stranke. Početkom 1921. godine već je govorio i pred publikom od oko 6.000 ljudi u Münchenu.
Međutim, sredinom te iste 1921. godine neki su se članovi NSDAP-a pobunili protiv Hitlera. Na to je on rezolutno reagirao – dao je ostavku na članstvo u stranci, što je dovelo do krize. Naime, vodstvu stranke bilo je jasno da bez Hitlera stranka ne može funkcionirati. Hitler je objavio da je spreman vratiti se ukoliko on umjesto Drexlera postane vođa stranke i pod uvjetom da stranačko sjedište ostane u Münchenu, što mu je i uspjelo.