Zaboravljeni hercegovački poduzetnik Milan Lučić proslavio se video uratkom s sa Severinom Vučković.
I premda se Severinu i danas nerijetko spominje u kontekstu tog eksplicitnog videa, Lučić godinama nije tema u javnom prostoru.
U javnosti se s vremena na vrijeme pojavljuje njegov brat Ivica, poznati povjesničar i general, nekadašnji načelnik SIS-a koji predaje povijest na Hrvatskim studijima. Profesor na Mostarskom sveučilištu je i Lučićev brat Zdenko, koji je kao odvjetnik radio i u osiguravajućim društvima, autor je knjige Makarska biro korupcija te zapravo živi mirnim i povučenim životom. Sam Milan Lučić danas živi u vili na Gornjem Prekrižju koja se prostire na 400-tinjak m2, a koju okružuje dvorište od preko tisuću metara četvornih.
Povezivao se tijekom godina Lučić s tvrtkom Hermes iz Ljubuškog, dok je njegova supruga Mirjana bila direktorica tvrtke Eurobenz u čijem je vlasništvu jedno vrijeme bila njihova zagrebačka vila. Eurobenz je kasnije pripojen tvrtki Hermes nekretnine, a u kontekst s njime dovođena je i tvrtka Caresos u kojoj je bio direktor te u kojoj je surađivao s bivšim suprugom poznate voditeljice Tončice Čeljuske Zlatkom. Obitelj Lučić povezivali su i s nekolicinom drugih tvrtki poput makarske putničke agencije Mare ate tvrtke D.M nekretnine, a tu je i tvrtka Ametisa čiji su suvlasnici tvrtka Argentum i Mirjana Lučić. Zanimljivo, bivši vlasnik Ametisa je tvrtka Safir čiji je direktor nedavno uhićeni splitski poduzetnik Zvonko Kotarac.
Lani u rujnu izbrisana je Lučićeva tvrtka Budikovac, a on je izgleda i nakon afere s popularnom pjevačicom ostao u braku sa svojom suprugom. Inače je Lučić godinama slovio za jednoga od najbogatijih Hercegovaca, a vrijednost njegove imovine procjenjivana je na 600 milijuna kuna pa se tako povezivao s naftnim biznisom, maloprodajom, bankarstvom, bavio se osiguranjima, vinarstvom i nekretninama. Međutim, danas je to jedna posve druga priča o kojoj se izvještavalo i u vrijeme kada se u javnom prostoru u Hrvatskoj problematizirala uloga austrijske Hypo banke zbog čega je i Lučić sjeo na optuženičku klupu u Klagenfurtu budući da je ondašnje tužiteljstvo protiv njega, Ivića Pašalića i Igora Mlinara te nekadašnjih šefova Hypa Wolfganca Kutlera i Guntera Striedingera podignulo optužnicu u slučaju Hilton.
Tvrdilo se u optužnici da su bivši direktori Hypa pomagali tadašnjim klijentima Pašaliću, Mlinaru i Lučiću u preprodaji zemljišta na Pagu po prenapuhanoj cijeni te se spominjalo kako je preko tvrtke Hiltop čiji su vlasnici bili trojica Hrvata kupljeno 143 ha zemljišta u zelenoj zoni u Šimunima za 4,5 milijuna eura te je to isto zemljište zatim kupila tvrtka-kćer Hypa po cijeni od 37,2 milijuna eura. Istražitelji su smatrali kako su razliku od oko 33 milijuna eura među sobom podijelili Pašalić, Mlinar i Lučić, no Pašalić je u međuvremenu oslobođen optužbi, a slučaj kojega Lučić nikada nije želio javno komentirati s vremenom je također pao u zaborav. Navodno Lučiću posljednjih godina ionako poslovi idu slabije, a to je prilično neobično budući da se poduzetništvom počeo baviti sredinom osamdesetih u sklopu obiteljskog biznisa u svojem rodnom Ljubuškom. Sa samo 24 godine Lučić je postao direktor Hermesa, trgovačke tvrtke preko koje je kapital ulagao u razne djelatnosti.
Tijekom rata Hermes je bio jedan od vodećih opskrbljivača Hrvatskog vijeća obrane. Novac kojega je zaradio od trgovine s HVO-om Lučić je investirao u naftni biznis, bankarstvo i osiguranja pa je tako postao vlasnik ljubuškog Petrola, spominjan je i kao jedan od osnivača Dubrovačke banke Mostar, ali i Euroherca. Dubrovačka banka Mostar u međuvremenu postaje Auro banka, a kada se početkom 2000-tih našla u financijskim problemima kupuje je Hypo i to baš u vrijeme kada je Lučić prijateljske odnose njegova s direktorom Hypo Bank Mostar Petrom Jurčićem. Euroherc je pak Lučić devedesetih osnovao sa skupinom dioničara, a vođenje pravnih poslova povjerio je odvjetniku i dioničaru Dubravku Grgiću koji je kasnije Lucića izgurao iz vlasništava, radi čega je ovaj s partnerima protiv njega pokrenuo niz sudskih sporova. Početkom 2000-tih Lučić osniva trgovačko poduzeće Auro spajajući kroz njega poslove nekolicine svojih kompanija, a grupacija fokus stavlja na trgovinu naftom te veleprodaju i maloprodaju robe široke potrošnje.
Nekoliko godina kasnije, tijekom velike akvizicije na BiH tržište Lučićev lanac preuzima Todorićev Konzum, a on od projekata ne odustaje pa je tako ušao u posrnulu makarsku Amforu te uz pomoć kredita Hypo banke pokušao oživjeti tvornicu alkoholnih pića koja je u međuvremenu završila u stečaju. Preko zagrebačkih tvrtki Euro Ivi i Hermes nekretnine pokupovao je niz nekretnina na Jadranu i kontinentu pa se govorilo da u Zadru na zemljištu bivše tvornice Vlado Bagat namjerava graditi poslovno-stambeni kompleks, no kako se razišao s poslovnim partnerima te je promijenjena uprava Hypo banke tako se taj plan izjalovio. Tvrtka Hermes nekretnine spas je tražila u predstečajnoj nagodbi u kojoj su vjerovnici potraživali preko 70 milijuna kuna, dok je tvrtka Euro Ivi nestala u stečaju.
Svojedobno je vlasnik PAN-a papirne industrije Marinko Mikulić prozivao Lučića tvrdeći da je na osnovi izmišljenih potraživanja njegovu tvrtku gurnuo u stečaj s ciljem da mu je otme, radi toga je ovaj poduzetnik kontaktirao bivšeg predsjednika Mesića i nekadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, međutim hercegovački poduzetnik naglašavao je kako Mikulić radi predstavu kako bi izbjegao vraćanje duga od 3,8 milijuna eura njegovom Petrolu. Epilog te priče nije poznat, no poznato je kako Lučićeve hrvatske i BiH tvrtke sve slabije posluju i podmiruju dugovanja te se bore s blokiranim računima.