Nakon što je HNB objavila podatke u kojima smo vidjeli da je od 2.593.929 tekućih računa na koje građani primaju plaću ili mirovinu, na čak 1.827.992 računa odobreno prekoračenje, mnogi se pitaju je li u Hrvatskoj uopće moguće živjeti bez minusa.
Podaci HNB-a pokazuju da je prosječna visina odobrenog prekoračenja u Hrvatskoj 10.558 kn, a u banci koja ima najviši postotak iskorištenosti prekoračenja, on iznosi čak 93 posto.
Na razini cijelog tržišta prosjek iskorištenosti prekoračenja je 65 posto, što je još uvijek velika svota.
Izračun sindikata pokazuje da prosječnoj tročlanoj hrvatskoj obitelji za život treba 10.500 kuna, od čega će gotovo polovicu dati za hranu i režije. Ako uzmemo da prosječna obitelj zarađuje nešto više od 11.000, lako se dođe do izračuna da će jako brzo doći u minus, osobito u rujnu kada je početak školske godine.
Dnevno.hr je nedavno napravio tablicu u kojoj se vidi da je za prosječnu opremu za dijete koje ide u prvi razred potrebno nešto više od 600 kuna i to ako kupujete najjeftinije stvari. Ali to je bio izračun samo osnovne opreme za školu, bez odjeće, bez obuće, bez ikakvih izvanrednih školskih aktivnosti. Ako dodamo sve te troškove, cijene se penje do 2000, 3000 kuna. A kad znamo da prosječna obitelj još mora platiti kredit za stan, kredit za auto, obuću i odjeću i za roditelje, nije problem vidjeti kako je lako doći do minusa.
“Samo da vam se pokvari mašina za rublje, već ste u minusu. Onda dolaze nove gume za auto, a dijete bi htjelo ići na izlet sa školom, u kino s prijateljima. U takvoj situaciji nije čudno što netko ima minus, već je pitanje kako uopće postoje ljudi koji nemaju minus”, priča Renata.
Da je Renata u prave, kaže i šef Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever koji ističe da su građani prisiljeni posuditi novac od banaka jer od svojih redovitih primanja ne mogu dostojno živjeti, pa se onda na različite načine zadužuju znajući da ako odbiju banku sljedeća stanica im je netko od zelenaša koji će ih još više oderati od banaka:
“Banke to znaju i onda koriste tu situaciju, a građani ne mogu ništa napraviti kako bi sebe zaštitili. Zato su tu javne vlasti koje su zajedno s HNB-om dužne pratiti na kretanja u bankarskom sustavu, upozoriti na nepravilnosti i donijeti zakone i propise koji će zaštiti građane”.
Renata je čak i jedna od sretnijih jer oko 10 posto radnika u Hrvatskoj prima plaću do iznosa od 3776 kuna neto, dakle nešto veću od minimalca. To su uglavnom ljudi koji rade u zaštitarstvu i tekstilnoj industriji, a četvrtina građana Hrvatske na mjesec zarađuje najviše 4429 kuna. To su uglavnom djelatnici koji rade u uslužnim djelatnostima, poput pripreme hrane i pića.
Jedna od njih je i Marta koja radi kao konobarica u jednom zagrebačkom kafiću. Za sebe kaže da je jedna od sretnijih jer joj je plaća nešto više od 4000 kuna, što nije slučaj s većinom njezinih kolegica. Na pitanje ima li minus, Marta se samo smije:
“A tko nema?” Bez minusa ne bih mogla preživjeti mjesec. Muž mi zaradi i manje. Sad smo u panici jer čekamo opomenu od banke koja još nije stigla. Još nije stigla, a nadamo se da i neće”. Na pitanje što će napraviti kad stigne sliježe ramenima i kaže da će vjerojatno dignuti kredit:
“Roditelji nam imaju male mirovine, prijatelji su u istom škripcu kao i mi, pa je jedino što nam ostaje kredit od banke”.
HNB je sada Ministarstvu financija predložio da zakonom odredi da prešutni minus ne smije biti veći od 1500 kuna te da regulira kamate za to.
O prešutnom minusu na konferenciji za novinare je govorio i ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić istaknuvši da banke umanjenju minusa trebaju pristupiti postupno te svojim klijentima otvoriti mogućnost da se ta umanjenja namire u nekom razdoblju koji im neće činiti problem i na taj način im zapravo ne dovedu u pitanje egzistenciju.