ZA JESEN SE U PARTIJI PLANIRA PUČ: Visoki tonovi bit će neizbježni. Koja je Milanovićeva uloga u svemu tome?

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Raspad sistema! Točno se tako opisati može stanje u SDP-u. Nije međutim rasulo u stranci kojom upravlja Peđa Grbin počelo onoga časa kada je iz stranke odlučio ispratiti Rajka Ostojića i Gordana Marasa, stanje je to koje se taloži još od ere Zorana Milanovića, koji se u redovima socijaldemokrata nije ni pokušao snaći.

Milanović je stvorio stranku po svojim mjerilima, sa svojim ljudima i na svoj način, a onda je nakon poraza na parlamentarnim izborima kliznuo u poduzetničke vode ostavljajući sve rasulo mladom Davoru Bernardiću koji je istovremeno morao oformiti stranku i postaviti je na noge te se sukobljavati s briselskim zlatnim dečkom Andrejom Plenkovićem, kojemu u verbalnim okršajima nisu dorasle ni daleko krupnije ribe od Bere koji je zanat učio od pokojnog Bandića, ne usvajajući baš najbolje te podlosti koje nisu dio njegova pomalo naivnog političkog karaktera.

Ne misli, međutim, Bernardić više biti politički naivac, žestoko je ovih dana odbrusio Grbinu u pismu koje je preplavilo cijelu državu. Dobro mu je rekao, ispod glasa šapuće šačica SDP-ovaca koji još žive za neke ideale i vlastite interese pa se iz stranke ne daju.


Nije Bernardićevo pismo puka slučajnost niti je on bio posebno emotivno rastrojen prije nego što je ušao u spisateljske vode, riječ je o papiru koji je unaprijed pripremljen jer su i Ostojić, i Brumnić, i Vukas, i Maras znali što im Peđa priprema.

To je pisamce, prema tvrdnjama upućenih, dio takozvane “akcije otpora” koju će prema Grbinu provesti Bernardić zato što je ovaj iz stranke izbacio kadrove s kojima je blizak, a čime je nastojao inicirati njegov odlazak iz stranke. Ne pada mi na pamet napustiti SDP, otkrio je Bernardić koji je sa svojim suradnicima razradio strategiju kojom će zajedno s njima nastojati destabilizirati Grbina. Uz to što se bivši šef Partije suprotstavio svojem aktualnom šefu, uskoro će se zahtijevati sazivanje Kluba zastupnika SDP-a, a iako očekuju da će se Grbin tomu opirati, naši sugovornici podsjećaju da sastanak može sazvati trećina zastupnika.



Drugim riječima, Bernardiću je za početak puča potrebno 11 zastupnika, a kako u sabornici ionako SDP-ove klupe griju ljudi koje je Bero postavljao na liste, jasno je da ne bi trebalo biti teško doći do toga broja. Treba napomenuti da su i izbačeni SDP-ovci još uvijek članovi njihova zastupničkog Kluba pa je time pozicija za Bernardića još lagodnija. Da bi članstvo izbačenih SDP-ovaca u Klubu završilo, Grbin o tome mora obavijestiti Predsjedništvo Sabora, no i tu su Grbinu ruke vezane jer taj potez ne može povući dok Klub ne donese takvu odluku, a Klub takvu odluku u Grbinovu korist neće donijeti jer on u njemu nema većinu. Grbin se dakle i nakon ovog izbacivanja nalazi u bezizlaznoj situaciji koja bi mogla dovesti u još veće rasulo.

Naime, ako SDP-ovci pokažu solidarnost s izbačenim kolegama, Grbin će biti primoran izbaciti ih iz stranke, a to pak znači da bi iz SDP-a moglo biti ispraćeno barem petnaestak zastupnika. No, da bi i sve te ljude izbacio, potrebna mu je potpora Glavnog odbora koju definitivno neće dobiti i baš se zato Bernardić odlučio javno inzistirati na povratku otpisanih kolega, pritom udarajući i na stranačko Predsjedništvo u kojem su podjele u vezi s izbacivanjima uvelike počele. Startala ih je jedna od najvećih Bernardićevih kritičarki Kristina Ikić Baniček, koja je javno stala u obranu kolege Marasa.

Uskoro bi u SDP-u trebala biti održana sjednica Predsjedništva, a ona bi mogla biti popraćena visokim tonovima jer su mnogi šokirani izbacivanjima koja je Grbin, kako za sada stvari stoje, proveo samoinicijativno i bez konzultacija uz blagoslov mladog Ivana Račana, ali i uz potporu svoje kolegice Biljane Borzan, zbog koje već nekoliko mjeseci traju sukobi u slavonskim organizacijama stranke, koja je na lokalnim izborima “de facto” prestala postojati.

Uvjereni su Slavonci da su žrtve europskih ambicija svoje kolegice Borzan, koja se strankom ne bavi dovoljno, te smatraju da bi taj prostor trebalo prepustiti kolegi Hajdukoviću, iako je sada tamo takva kadrovska kriza da bi je teško riješili i čarobnjaci. Problema SDP evidentno ima na svim razinama, a neki članovi uvjereni su da iza svega stoji predsjednik Milanović kojega povezuju s platformom Možemo te tvrde da on sada igra za protivnički tim, dok Partija pleše po rubu provalije.

Frakcijske borbe za SDP nisu nikakva nepoznanica, krenule su još u Milanovićevu mandatu, on je otišao, a podijele su ostale pa slijedom toga danas imaju sukobe na svim razinama iz kojih se izlaz ne nadzire. Da demokracija u stranci ne postoji ni na papiru, jasno je iz toga što je iz stranke izbačen Maras kojega se time pokušalo spriječiti da se kandidira za predsjednika zagrebačke organizacije.

No, ono što iznenađuje jest to da je od kandidature u Zagrebu odustao Klisović koji se u Grbinove fajtove očito ne želi miješati pa bi najvažnija i najveća stranačka organizacija mogla biti prepuštena u ruke nekog političkog anonimusa zahvaljujući kojemu će Možemo doista moći računati na svoju ozbiljnu zagrebačku, ali i nacionalnu priču.

Možemo je u posljednjih godinu dana narastao s pet, šest posto na gotovo 15 posto potpore u anketama, a na posljednjem Crobarometru prestigli su SDP koji više nije druga stranka u državi. Podrška javnosti prati i održava stvarno jačanje ove političke organizacije koja bi mogla sahraniti SDP koji od svojih unutarnjih ratova ne uspijeva pratiti sva događanja oko sebe. Svjestan je toga donekle Bernardić koji svoju frakciju nastoji zadržati na okupu čuvajući pritom stranku od potpune propasti, no tu problematiku iz nekog samo njemu znanog razloga ne detektira Grbin kojemu nije preostalo ništa drugo doli da pristane biti manjinski partner Tomaševićeve platforme.

Dio SDP-ovaca vjeruje da bi se Bernardić uskoro mogao odlijepiti i osnovati vlastiti zastupnički klub, a nakon toga i stranku, dok jedan dio njih spasonosno rješenje vidi u novim unutarstranačkim izborima i novom predsjedniku, a u tom kontekstu uz elokventnu zastupnicu Mirelu Ahmetović kao spasonosno rješenje spominje se iskusni menadžer i zaboravljeni koprivnički gradonačelnik Zvonko Mršić. U njemu socijaldemokrati vide slamku spasa, smatraju da je riječ o čovjeku bez mrlje u karijeri i tipu koji bi i na sučeljavanjima, ali i u političkoj areni mogao konkurirati elokventnom HDZ-ovu šefu Plenkoviću.

No, baš zato što je iskusan menadžer, malo je vjerojatno da je Mršić spreman riskirati svoju neupitnu karijeru za oporavak stranke u koji rijetko tko vjeruje. Uostalom, njegovo ime zaziva se uoči svakih unutarstranačkih izbora, on na te pozive nikada nije pristao pa je jasno da gradi neki svoj poslovni put daleko od političke arene u kojoj frakcije ratuju za SDP-ove mrvice. Grbin zasigurno nije lider, nije ni vođa oporbe, ni političar koji sluša volju svojeg članstva, da jest, odavno bi se ogradio od svih Milanovićevih desničarenja koja su doprinijela stranačkim padovima. On, međutim, uza svu svoju visinu i veličinu za takvo što nema hrabrosti, a političar bez hrabrosti doista znači kraj.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI