Što je to u Šeksovu biću što ga tjera prema piću?

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Iz netom objavljenih transkripata Šeksova razgovora s pripadnicima Službe državne sigurnosti, nepobitno proizlazi da je sadašnji najvažniji savjetnik premijera i predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića, još od najranije mladosti bio sklon čašici ili preciznije rečeno - čašicama. Vjerojatno je alkohol pomogao Šeksu da se izvuče i iz neugodnih razgovora koje su mu nametali operativci SDS-a, jer su, da se malo našalimo, oni kasno shvatili da su 'vino, šljiva i loza - njegova dijagnoza'!

Nakon što su iz Državnog arhiva u medije iscurili transkripti razgovora koje su operativci Službe državne sigurnosti vodili s Vladimirom Šeksom više puta od 1971. do 1989. godine, odmah je postalo jasno da je riječ o važnom  dokumentu vremena, a još više dokumentu koji je dao dubinsku snimku Šeksova lika i djela, iz čega proizilazi u čemu je tajna njegove političke besmrtnosti.

Zanimljivo je da je ta snimka ugledala svjetlo dana baš u trenutku kada Šeks promovira svoju najnoviju knjigu, „Državni udar“. U knjizi, između ostalog,  objašnjava ulogu Stjepana Mesića i Josipa Manolića u tom neuspjelom državnom udaru, te najavljuje pomirbu sa svojim dosadašnjim najvećim neprijateljima – s nekima se – Sanaderom, Glavašem i Bebićem – već pomirio. Napokon, tu je i treći razlog možebitnog transkriptnog udara na Šeksa, koji proizlazi iz njegove ogromne političke moći, jer je jedan od najvažnijih i najmoćnijih savjetnika premijera i predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića. Dakle, pretpostavlja se da je netko baš u ovom trenutku, htio Šeksa prikazati kao agenta ondašnjeg sistema.

Nešto je trulo u državi…

Zanimljivo je da su prije objave članka, novinari Indexa   prošli sa Šeksom osobno kroz transkripte, a on je im je u razgovoru tvrdio da su ti  transkripti, zapravo,  kompilacije razgovora koje je imao.

„Riječ je o interpretacijama koje su napravljene nakon razgovora, a u transkripte su ubacivani i neki sasvim lažni dijelovi kako bi se nekoga navelo na zaključak da sam s njima surađivao. To, naravno nije istina”, rekao  je Šeks novinarima Indexa. No, iz tih objavljenih transkripata, bili oni interpretacije, kako tvrdi Šeks, ili ne, nepobitno proizlazi da je sadašnji najvažniji savjetnik premijera i predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića, oduvijek, još od malih nogu ili najranije mladosti bio sklon čašici ili preciznije rečeno – čašicama.

Možda ovi transkripti i daju najbolji odgovor na pitanje, „Što je to u Šeksovu biću, da ga vodi prema piću?“ Naime, u  razgovorima je vidljivo nadmudrivanje između Šeksa i operativaca, razgovori su vrlo životni, a na nekim mjestima i vrlo duhoviti. Pogotovo na onim mjestima kada operativci upozoravaju Šeksa na njegovu sklonost čašicama alkohola, a on se pomalo nevješto, a puno više komično, brani od takvih optužbi.

Primjerice, u ožujku 1981., Šeks je u vrlo pijanom stanju u gostionici Gaj, pred najmanje pet osoba, počeo razgovor o stanju u Jugoslaviji. Šeks je zbog tog verbalnog delikta odslužio sedam mjeseci kazne zatvora, jer je rekao da su “Hitler i Franco imali bolju vojsku od JNA”, kao i da “Kosovo treba dati Albaniji”, te da bi se tako “riješili problemi u zemlji”. U pijanom stanju zaključio je misao da je stanje u zemlji – trulo.

U bifeu studirao sabrana djela Marijana Badela

Odmah je te večeri uhićen, a pretresom njegova stana nađena je “neprijateljska literatura”, odnosno knjige Mika Tripala, Milana Banića, Vlade Gotovca, Ivana Supeka, časopis Praxis i ostali “nepoćudni materijali”. Šeks je na kraju tog procesa izgubio pravo na bavljenje odvjetništvom.

“Na kraju si ti Vlado ispao lutka koju su isprovocirali”, sugerira u tom razgovoru operativac SDS-a Šeksu, govoreći mu u kojem je društvu rekao o truležu Jugoslavije. I za sve je optužio Šeksovu sklonost alkoholu. Šeks se branio kako taj dan nije okusio kapi alkohola, osim nekoliko žutih sokova, ali slijedom raznih okolnosti, u bifeu u kojem je često obitavao i studirao sabrana djela Marijana Badela, navalili su na njega. „Ajde popij jedan, onda sam popio jedan, pa jedan i pol, ušli smo u razne razgovore. Drugi, treći i jebiga. Sad je sve otišlo u slučaj. Nisam se ja pripremao za taj razgovor. To je moja mana da sam popio“, pravdao se Šeks.

Piti ili se opiti – pitanje je sad

Šeks se u razgovorima s operativcima SDS-a pravdao i na sljedeći način: „Od mene je traženo da idem u lokale, zato što je od mene traženo da ja razgovaram i potičem određene razgovore, da nešto ubacim šokantno.“

„ Ali ne u pijanom stanju, Vlado“, upozoravao ga je operativac.

No, Šeks je uvijek bio pred dilemom – „Piti ili se opiti?!“ A ni operativac očito nikada nije čuo za izreku Marka Tulija Cicerona da „ne treba tražiti razboritost od čovjeka koji nikad nije trijezan“.

No, zato je Šeks vrlo dobro znao, baš kao i Winston Churcill, da je uvijek više izvlačio od alkohola, nego alkohol iz njega. Vjerojatno je alkohol pomogao Šeksu da se izvuče i iz neugodnih razgovora koje su mu nametali operativci Službe državne sigurnosti jer su, da se malo našalimo, oni kasno shvatili da su „vino, šljiva i loza – njegova dijagnoza!“

Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI