Možda u utakmici hrvatske vrste protiv Cipra nije bilo junaka utakmice, ali jedan čovjek nas je stvarno spasio sretnim golom. Mladi Mario Pašalić sretnim golom otključao je ciparsku bravu i Hrvatskoj donio toliko vrijedna tri boda. Makar bila protiv slabašnog Cipra, nakon poraza u Sloveniji strah se uvukao u kosti nogometaša i navijača. Pa je trijumf protiv Cipra neočekivano jako sladak…
Zato je on u ovoj utakmici bio prvo ime Hrvatske.
Krenuo u Hajduku
Kao mladić se afirmirao u Hajduku otkud je transferiran u londonski Chelsea. Na njegovom dolasku inzistirao je baš Jose Mourinho, no kao i toliki mladi igrači morao je na brojne posudbe, pa je prošao kroz Elche, Monaco, Milan, moskovski Spartak i naposljetku Atalantu. Koja je prošle godine otkupila njegov ugovor od Engleza.
Za Hrvatsku je debitirao prije sedam godina u Puli baš protiv Cipra na prijateljskoj utakmici.
Prisjetimo se, još davne 2014. godine Chelsea je od Hajduka kupio mladog talenta za tričavih 2,5 milijuna eura. U Hajduku su bili prezadovoljni, prodali su mladog, još nedokazanog igrača pred kojim je upitna budućnost. Svaki milijun klubu u krizi je bio dobrodošao. A danas taj Pašalić vrijed nekoliko puta više, a zamislite, nije zaigrao niti jednu jedinu utakmicu za Chelsea. Kako?
Uspio u Atalanti
Chelsea u svakome trenutku ima pod ugovorom barem tridesetak igrača koji su na posudbi. Neki se dokažu, neki propadnu, neki nestanu, neki se zadovolje koji zarađenim eurom i životare dok traje posudba po nebitnim klubovima.
Eto, Mario Pašalić bio je šest godina član engleskog Chelseaja. Ali, za razliku od drugih, on se dokazao. I to kako. No, nije mu bilo lagano. Pašalić je šansu i minutažu tražio po mnogim klubovima, dosad je bio već u pet momčadi i u ovoj zadnjoj, Atalanti, se skrasio. Atalanta je kod Chelseaja zatražila otkup Pašalića, ponudila je za početak 15-ak milijuna eura, Londončani su tražili više. I našli su se…
To podizanje cijene zapravo je zasluga samog Marija Pašalića koji je gdjegod došao – igrao dobro. Ipak, najbolji je bio i jest još uvijek u Atalanti. Pašalić je kotač zamašnjak napadački orijentirane Atalante. Trener Gian Piero Gasparini koji preferira napadački nogomet od Pašalića je napravio pravog tigra. Ne od papira, nego od krvi i mesa. Nije pretenciozno reći, Pašalić je danas jedan od najboljih mlađih igrača na Starom kontinentu.
Njegov igrački put sličio je na let ptice selice. Samo što ptice lete i idu gdje hoće svojom voljom. Pašalića nitko nije pitao gdje bi htio, samo bi bio poslan na posudbu, nije mogao pitati ni kako ni zašto.
“Sve je povezano”
I sada kada mu je konačno svanulo, a i on sam pokazuje oduševljenje boravkom, igrom i životom u Atalanti iz Bergama. U razgovoru s talijanskim novinarima objašnjava zašto mu je tako dobro u Italiji, u Atalanti:
“Sve je povezano, homogeno, navijači također. Oni su uz nas u dobrim i lošim trenucima. Nema zvijezda, nitko se ne drži iznad. Svatko zna što mu je posao, što mora raditi. To nam donosi rezultate. Jednostavno rečeno, svi uživamo”.
Ako hoćete širi odgovor Pašalića, evo ga:
“Imamo super atmosferu. Meni je osobno najbolja atmosfera u svlačionici u dosadašnjim klubovima gdje sam bio na posudbi. Momčad je vrhunska, na terenu i izvan njega. Družimo se dosta izvan terena, idemo na ručkove i večere. Obiteljska je atmosfera, ali ne samo kod igrača, nego se primijeti i u odnosu s trenerom, predsjednikom… Otac i sin vode klub, imamo vrhunske odnose sa svima. Gdje ćeš bolje”?
To govori igrač na kojem je Chelsea zaradio najmanje 12-13 milijuna eura, ako ne i više. A na njega nije potrošio ni eura, osim onih bijednih 2,5 milijuna eura Hajduku. Dok je bio Pašalić na posudbama nije ga plaćao Chelsea, nego klubovi koji su ga koristili za nastupe u prvoj momčadi.
Kakav genijalan posao londonskog kluba. Zaraditi pet puta veći novac za igrača koji nije bio niti jedan dan u tvom klubu. Mario Pašalić je u ovih pet godina igrao za Elche, Monaco, Milan, Spartak Moskvu i Atalantu. I svi ti klubovi su mu redovito isplaćivali mjesečnu plaću sukladno ugovoru koji je potpisan s njima i s londonskim klubom.
Sjećate se vratara Intera iz Zaprešića, Jakova Delača. I njega je kupio Chelsea na način kako je kupio Pašalića. No, Delač je odavno nestao u europskim nogometnim bespućima.
Ipak, postavlja se pitanje, kako sve te Pašalićeve posudbe, iako je igrao jako dobro, nisu uvjerile čelnike Chelseaja da je Pašalić kapacitet za njihov klub.